Hrvoje Marko Peruzović: Između ubavog i gubavog i fenomen portreta kralja Charles.

443716245_10228023396384616_8220257718928409487_n

Samo pratim i ćútim. Ćútim, dakle osjećam, što znači da ne šutim, kao što to pjeva St, već imam potrebu napisati par redaka o nekim aktualnim stvarima. Zanimljivo mi je posljednjih dana (nadam se ne i zadnjih) čitati reakcije o našem djetetu Lasagni. Nižu se raznovrsne izjave u čitavom spektru emocija i analitičkih tumačenja. Od apoteoze do izrugivanja, od etničkog do etičkog, od ubavog do gubavog, da citiram našeg velikog trogiranina Ivu Babića. Jasno je da se svatko češe tamo gdje ga s(v)rbi. No, čini se da to nije samo naša lokalnopatriotska osobina, nego se slična (da ne kažem ista) pojava može zamijetiti i u ostatku zapadnocivilizacijskog [sic] svijeta. Naime, takve je reakcije izazvao i prije par dana objavljen portret Njegovog Visočanstva kralja Charlesa, kojeg je portretirao izvjesni slikar Johnatan Yeo. Da se razumijemo, portret je jedna od najzahtjevnijih disciplina. Svaki pravi slikar to zna, isto kao što zna i to da osim same sličnosti, slika mora biti likovno tj. tehnički dobro izvedena. Po mom skromnom mišljenu, portret kralja, s obzirom na današnje stanje svijesti i nije toliko loš. Naravno da ga nećemo i ne možemo uspoređivati s Velasquezovim portretom pape Inocenta X. To i nije ono što me trenutačno zanima. Želio bih skrenuti pažnju na činjenicu kako je u današnjem svijetu i u te(hn)ološkoj eri moguće vidjeti čitavo mnoštvo suvislih i nesuvislih komentara o pojedinim pitanjima. Te komentare smo nekoć mogli tek načuti, poneki od njih bi uspio doći i do nas, ali sve je to bila kamilica u odnosu na ovo danas, kada je moguće neposredno zaviriti u umove i (ne)svijest golemog broja ljudi. Iskreno govoreći, čovjeku nije svejedno kad vidi s kim i s čim sve ima posla. Nije nimalo lako živjeti i stvarati u takvom ozračju i u takvim okolnostima. Iako, kad bolje promislim, okolnosti su uvijek bile kompleksne na svoj način. Stoga, stavimo ruku na srce, ali ne zaboravimo i testise. Kad se pojavi nešto novo a ne bude prepoznato i općeprihvaćeno, ili je toliko genijalno i ispred svog vremena, ili je teško smeće. Srednja struja je srednja struja. Ma što mi, ili bilo tko drugi, mislili o tome.