Piše: Marijan Grakalić

Život često nije onakav kakav se čini. Zavetu se nikada ništa nije činilo budući da je već pola stoljeća živil sâm u drvenoj kućici na Gornjoj Kustošiji. S njegova nevelikog imanja pružao se pogled na slamove Trešnjevke i Ilicu, koja je zavijala oko ciglane dalje, prema Gajnicama. Da mu je penzija bila veća, ne bi odlazil iz kuće prodavati životna osiguranja i uvjeravati mulce da je to “siguran put” u “mirnu starost”, već bi je živio. Firma i mjesto na kojem je nekoć radio kao šef propagande samo s osnovnom školom više nisu postojali. Za njega se pričalo da je bio naočit kit i da su se na njega palile prave trebe. Posebno neka Hercegovka, ali je on, razmaženi jedinac kakav je bil, zajebo zaruke pobjegavši nakon zaručničke zaherice, koju je neki curin rođak dofurao čak iz Beča. Jebi ga. Život nije htio da se Zavet poslije toga ikada skrasi pa je živio sâm. Pizdarija s Plavim oglasnikom koju je smislio Zmaj možda mu je stvarno mogla promijeniti život; osjećao je da bi nešto trebalo mijenjati. Tim prije što je bio uvjeren da više nema što izgubiti.

Toga jutra obilno je doručkoval pa je mislio da mu se zato ruke vlaže više no inače. Ustvari, bio je uzbuđen. Palila ga je već sama pomisao na mlade komade. Sjeti se prošloga ljeta i svega onoga što se moglo od komada vidjeti po ulicama, pa se smrzne. Vidio je svakakve: plave, crne, cicate, raskuštrane, valovite, kovrčave, zamusane, napućenih usnica, lakiranih nožnih noktiju, lijepih zubiju, zanosne, razbludne – uostalom, ma kakve da su, sve su bile poželjne. Barem njemu! U laganoj odjeći, ili njezinim dijelovima, šepurile su se Ilicom, Cvjetnim placom, Trgom, baš posvuda. Da izludiš! Živo ga je rajcalo da li i komadi koji daju oglase za seksi usluge tak zgledaju. Kaj ak su droce druga liga? Onda bu bacil novce, pomisli. Ipak se nekako skulira, zaključivši da je svaka prilika dobrodošla. Nije mu se više barilo raspuštenice i polovnjače starije od pol stoljeća, čime se svojedobno strastveno bavil. Prvo zato kaj je moral mnogo brbljati o svemu. Od toga kakvo je vreme, pa zakaj pada snijeg ili sija sunce. Onda je moral saznati sve o obitelji i, naravno, bivšem mužu koji je u pravilu bil zadnja svinja. Sram ga bilo: pajcek jedan! Pa onda o deci i vodenim kozicama, šarlahu i prvim zubićima. Svašta muškarac mora pretrpjeti zbog pičke. Moguće da Zmaj ima praf. Moguće da baš tak treba: nazoveš picu iz oglasnika, daš peneze i dobiješ ono kaj si platil. Kao kod mesara: dvije kile svježe teletine – sto dvadeset kuna. Prava pica oko četiri glave. Pa i nije tak strašno. Ustane i ode do kuhinjske police pa izvadi limenku na kojoj je bilo otisnuto 505 sa crtom. Stajala je pored pokala što ga je dobil kao najbolji strijelac na natjecanju iz pucanja zračnim pištoljem još šezdeset i osme. Davno u njoj više nije bilo bombona. Tu je sad šparal lovu koju je dobil kada je dotepencima prodal roditeljske vinograde. Prvo izvadi marke, a onda ih spremi. Kaj čemu marke kad ima kune. Izvadi drugu vrećicu nabijenu parama pa odbroji soma. To bi po svim pričama trebalo bit dost. Zatim limenku vrati na mesto, a soma stavi u gornji džep kućnog ogrtača. Bil je spreman. Drmne travaricu pa se zavali u starinsku fotelju i stane proučavati oglasnik. Bilo je svakakvih ponuda, ali najviše mu se dopala sljedeća: “Mlada djevojka. 20. Bi sklonosti. Pruža gospodi ugodne trenutke u njihovu domu.” Ne bez izvjesnoga krzmanja, Zavet nazove broj mobitela.

– Alo. Ovdje Leonida – javi se mladi ženski glas.
– A ovdje Zavet – reče on. – Ne, šalim se. Šalim se. Ovdje Željko. Recite, što nudite i tako…
– Nudi ti se, stari, sve. Drkanje ti je sto kuna. Pušenje dvjesto. Jebanje tristo kuna, a analno četiristo. Moraš imat svoj prostor i dolazim do tebe za po sata – izrecitira ona i brzo doda: – E da. Sve ti je preko kurtona. Jasno, jel? Bez toga ne može.
– A, gospodična, kak izgledate?
– E, ja sam ti crnka. Visoka sto pedeset i sedam. Pedeset kila, grudi trojka i ima me u guzi. 22 godine.
– Pa onda dođite – pristane Zavet i dâ joj adresu.

Zavet malo uredi brlog. Obriše prašinu s polica i sa slika. Zmazano posuđe brzo spremi u sudoper pa se baci na tuširanje da mladu picu dočeka čist. Pokucala je na njegova vrata baš kada je ostatke sijede kose šarafio češljem. Na brzinu odjene svileni kineski ogrtač sa zmajem na leđima, koji je davno kupil na placu, i otvori vrata.

Izgledala je upravo kako je rekla. Vesela cura, tamne kratke kose i lijepa okrugla lica i očiju. Noge nisu bile duge, ali je guza bila izbočena i okrugla. Mirisala je na neki parfem koji nije poznavao te se pomaknuo ustranu kako bi ušla.

– Evo me, stari – reče mu Leonida kao da se poznaju već čitavu vječnost. – Reci ti meni, koliko bih ti ja ostala, jer danas imam mnogo posla. Svi oće nešto jebat. Pa nek onda jebu mene. Ha. Ha.
– Pa, sat vremena. – Zavet se teško prilagođavao novim situacijama, a posebno takvim, delikatnijima.
– Dobro, sat vremena. A što da ti radim tih sat vremena?
– Sve!
– E, to je onda petsto kuna – reče Leonida i ispruži ruku. Zavet odbroji novce. Nije se bunio što je to sto kuna skuplje jer mu se dijete sviđalo.
– Moram se samo javit na mobitel – dobaci mu Leonida skidajući kožnu jaknu s krznenim ovratnikom i nehajno je prebacujući preko kuhinjske stolice. – Sat vremena – reče nekome s druge strane linije.
– Kako najviše voliš? Sprijeda, sa strane, zguza… – raspitivala se dok se svlačila i pokazivala bjelinu svoje puti i malenih, ali čvrstih cica s krasnim malim bradavicama koje su stršile. – Znaš, ja sam se sada kod kuće oprala pa sam čista.
– Dobro, dobro – prozbori Zavet. Bio je osupnut neposrednošću kojom je o tim svim stvarima pričala, a tako se i ponašala.

Leonida se u međuvremenu razodjenula. Jedino je na kratkim i jakim nožicama zadržala crne samostojeće čarape čipkastoga ruba. Pica joj je bila fino obrijana, ali, na veliko Zavetovo zaprepaštenje, što je uočio kada se sagnula da popravi robu, i ulaz u čmar. Doduše, tu su se nalazile dlake tvrde i oštre kao na mrkom muškom licu. Zavet je samo stajao pitajući se što bi sada i kako dalje, kadli ga ona primi za ruku i povede do jedinog naslonjača u sobi.

– Prvo ću malo sjesti na tebe. Može? – reče mu pa ga posjedne u fotelju. Sklupča se na njemu i počne ga milovati po licu, prsima i trbuhu. Malo mu olabavi pojas na mantlu pa zavuče rukicu i uhvati mu karu, nježno, kako Zavetu već dugo nitko nije učinio. Nježno mu je drkala pa se onda spustila na koljena i počela ga grickati. Izvadi ga iz usta pa vrhom jezika prijeđe preko glavića.
– Matori, pa dobro ti napreduje ta tvoja kara. Ajde da ti stavim gumicu pa da me dobro izjebeš – predloži ona.
– Može, al ja bih ti je i malo lizao – odvaži se predložiti Zavet.
– Volim da me ližu. – Leonida je bila otvorena za sve.

Prebaciše se na krevet i Zavet zaroni sijedu glavu među nožice. Prvo jezikom prođe gore-dolje po cijeloj pici, a onda nastavi udarati po klitorisu. Potom uvuče jezik pa usnama uvuče klitoris u usta, povuče ga lagano lijevo pa desno, a onda ubrza.

Leonida se dugo nije osjećala tako slobodno i dobro s nekim u krevetu kao sa Zavetom. Svi ti instant jebači samo bi ga metnuli, turali dvije-tri minute i gotovo. A ona je znala cijeniti trud. Zavet se baš trudio oko lizanja i bilo joj je lijepo; već je skoro počela svršavati kadli on stane i povuče se na nju. Njegova kara sklizne u mokru vaginu i ona uz jecaj žestoko svrši obujmivši Zaveta kao izgnanik rodnu grudu.

Zavet je užival u njezinom svršavanju. Osjećal je kako mu se mlada pička steže oko starog, ali još tvrdog kurca. Nastavi je lagano jebati, a ona je stenjala i uzdisala i lagano miješala dupetom ispod njegova glomazna tijela. Onda je okrene i zamišljeno pogleda u dupe. Cura odmah shvati, pridigne se i iz torbice izvuče bočicu s dječjim uljem pa namaza njegovu kurčinu. Potom ona lagano ukliza u njezin čmar, a ona zastenje. Prvo od boli, ali onda i od užitka. Zavet je bio ustvari nježan tip. Nježno ga je gural nutra-van pazeći i osjećajući dokle ga može gurnuti a da ne zaboli. Sa svakim ulaskom granica se pomalo širila pa ga je gurao sve dublje i dublje, a onda, na vrhuncu, počne ga nabijati svom silinom, dok je mala pod njim skvičala i dahtala.

Ležali su jedno pored drugoga i pušili.

– Ti kao da sto godina ništa nisi jebo, matori moj! – reče mu Leonida.
– Pa i nisam. Ja sam ti u penziji, a vršnjakinje me više ne zanimaju. I tako imaju brige s unucima – odgovori Zavet.
– Slušaj. Koliko ti imaš godina? Iskreno!
– Šezdeset.
– A jebeš bolje nego devedeset posto onih od dvajst. Jebeš s razumijevanjem. Paziš na ženu. Eto. To mi se kod tebe strašno sviđa. Oćeš li me zvati opet? – upita ona.
– Zvati? Ja bih te ženio. – Zavetu je godilo laskanje pa je to izlanuo ne bez primjese čežnje.
– Ženio bi kurvu? – upita mala.
– Bih!

Cura se nagne nad njega dotičući mu tvrdim bradavicama prsa i zagleda mu se u oči, kao da traži neku davno zaboravljenu stvar.

– Ma čuj, stari. Sad si me dobro pojebo i odmah bi se ženio. Pa šta nemaš ženu? – čudila se i dalje se zagledavajući u njegovo crveno i od alkohola podbuhlo lice te buljave oči. – Oženio bi me iako me brdo tipova već pojebalo i to te ne bi smetalo?
– Da! – ponovi Zavet sad već malo razdražen, ali na neki neobičan način blažen. – Čuj, ti si jedna lepa puca. Pašemo si. Kad ja više ne bum mogel, našla bi si ti nekog mlajšeg. No, do tog bu mi doba svaku večer lepo i ne bum bez veze trošil na cugu i kartanje.
– Razmislit ću jer mi se sviđaš – zaključi Leonida. – A sad moram požuriti jer ti je vrijeme isteklo, a frajer čeka.
– Koji frajer? – upita Zavet u čudu.
– Frajer koji me vozi od jednog do drugog i, ne daj bože, čuva me ako treba. Znaš da ima svakakvih budala. Nego, jel te mogu dobit na taj broj s kojeg si me zvao?
– Možeš! – potvrdi Zavet.

Kada je Leonida otišla Zavet trgne još jednu i zapali pljugu. Jebala ga je nemirna narav i nije mogao samo sjediti i ništa ne raditi. Počne ga živcirati što mu nije odmah rekla da pristaje na sve pa da ne mora čekati dva-tri dana. Onda se smiri pa iziđe u vrt kako bi udahnuo malo svježega zraka. Gledao je dolje na Zagreb, koji mu se prostirao pod nogama, i uživao. Onda naćuli uši pa skoči i odjuri natrag u kuću kao da ga je sâm vrag bocnul. Kad je ušao, shvati da je telefon zvonio negdje drugdje u susjedstvu pa prokune. Nema pet minuta da je mala otišla, a on je već na iglama i čeka. Baš sam blesav, zaključi. Prisjeti se i toga zašto se u to upustio. Više ga nisu jebala pitanja koliko bi joj dao za umjetnički dojam, higijenu ili pak tehniku. Bilo mu je bitnije da je ima, bez obzira na to što nije odlikašica.

(Ulomak iz romana Marijana Grakalića ”U pandžama pohotnog Zmaja”, ujedno to je naš najopsežniji kurvopisni roman od preko 300 stranica)