Andrea Grgić: Oproštajni rarara
Jutros je netko u susjedstvu pjevao kao da je zadnji dan svega, kraj krajeva bez povratka, kao da nema što…
Jutros je netko u susjedstvu pjevao kao da je zadnji dan svega, kraj krajeva bez povratka, kao da nema što…
“Vraća li se isti kakav je otišao, ili još gori? Može li taj, koji je takodavno otišao već beznadno zao,…
Krajem svibnja a početkom lipnja, rubovi savskih staza crvene se od makova. Nekih godina bude ih više a nekih manje,…
U Konzumu, stojim iza starije žene koja na odjelu mesa naručuje mljevenu junetinu. Mlađa niža Filipinka je pita: – Da…
čovjek na samoga sebe u odnosu na svet reagira veoma zamršeno. Ista stvar, ista okolina, ista tjelesna posebnost — može…
Ako je ikada vrijeme za podijeliti ovaj tekst iz 2020. onda je to DANAS! . Sretan vam 8. maj –…
Bilo je rano jutro kada je Anka, udovica ribara, ugledala tragove bosih stopala u rosi ispred napuštene kuće Paliski. Nisu…
Bilo je to u ranu jesen 1645., nedugo nakon što je počeo rat između Mlečana i Turaka, zvan Kandijski rat,…
Grad je u totalnom prometnom kolapsu, svi jure negdje jer treba pobjeći pred smakom svijeta. Zeleni val prema zapadu zakrčen…
Sedamdesetih godina kip slobode na jednostavan je način ušao u život moje obitelji. U obliku figurice bijelog postolja i zlatne…
Povodom stogodišnjice objavljivanja Uliksa Jamesa Joycea Neki muškarci donose cvijeće ili čokolade. Neki muškarci pišu sonete. Mladi George Orwell, pišući…
Davno, davno, ali nekako u ovo vrijeme za stolom u Francuskoj sedam u Klubu književnika na Dorćolu usred stare Prestolnice…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.