Marijan Grakalić: Pisac i otok
”Grad je mrtav znanac koji postoji u sjećanju poput prozračne sjenke, samo u trenucima kada se drevne brige povuku. Pri…
”Grad je mrtav znanac koji postoji u sjećanju poput prozračne sjenke, samo u trenucima kada se drevne brige povuku. Pri…
Moja prva objavljena novela ”Badessa madre Antonia” u mnogočemu je paradigmatska za ovaj kontekst pitanja… Osim one neodređene Kalebove primjedbe,…
Piše: Marijan Grakalić Knjige su se, istina, dosta dugo tada tiskale. A Šinko je vjerojatno trubio svoju pjesmu, on…
Nikad neću sebi oprostiti što se nisam odazvao pozivu. Ili barem što nisam pritisnuo prstom onoga koštunjava klinca na slici…
Našao sam da je Ive Čaće, samouki pisac i slikar, koji je upravo bio umro prije koji mjesec, i kojeg…
Zlo se znalo sručiti na čovjeka ako je postupao najčovječnije. Moju su ženu, koja je sve dotad požrtvovno radila u…
Piše: Marijan Grakalić Prosjačili bi po stanovima, oficirske žene znale bi nam uvaliti cijelu vreću brašna, već napola pljesnivog. Pa…
Piše: Marijan Grakalić Kao ljubljanski skojevac pristupio sam partiji na fakultetu svojom voljom. U studenome 1946. Zapravo, ne svojom voljom,…
Piše: Marijan Grakalić Došavši u Zagreb, bio sam gladan, nisam imao što odjenuti ni obuti, nisam imao gdje stanovati, isprva…
Piše: Marijan Grakalić U prizemlju je danonoćno urlala neka mlada partizanka s metkom u mozgu. Rekli su da je vrlo…
Piše: Marijan Grakalić Onda je propao taj rudnik. Brat se tužio da su ga izvarali; ostao je do smrti puki…
Piše: Marijan Grakalić Bio je usud krenuo izmijeniti moj život stubokom i za svagda, no, srećom ili nesrećom – neuspješno….
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.