Rođena je 1997. u Zagrebu, diplomirala je Akademiji primjenjenih umjetnosti pedagogiju s glavnim predmetom kiparstvo.

Tijekom studija izlaže skulpture i stakla na grupnim izložbama te u Galeriji Kraluš u Svetom Ivanu Zelini.

Svojim ciklusom obraća nam se s one granice umjetnosti gdje ona transcendira od stilskih obilježja prema stilu vlastitog alternativnog života.

Kao i u dugoj tradiciji transavangarde, i ovdje od univerzalne potke izražene u natpisima, porukama na slikama, njihovog imenovanja, kroz figurativnu stilistiku gradi svoju vlastitu umjetnost i izričaj.

Činjenica podražaja u njezinoj slikarskoj inicijativi nije dovršena, očituje se u osobnosti slikarice koja je u svojevrsnoj koliziji sa svijetom, ali i u mogućem “krvnom srodstvu” sa senzibilitetom Srednjoeuropske tradicije.

Njezino stvaranje je i ujedno duhovnost, posve osobna, Matejina, koja se pokazuje u susretu sa stvarima i ciljevima koji postoje izvan sebe i izvan osobnosti.

Na iznenađujuće dubok i bogat način u cijelom se ciklusu promatra to unutarnje sazrijevanje koje ima taj grotesni naboj, a ne pada u nihilizam, opjevavanje individualne ili svjetske boli.

Trauma koja nas se svih neposredno dotiče, umanjena je estetičnošću likovnog medija i transcendirana u zapaženu dragocjenost. Slika tako postaje sublimalno vizualno materijaliziranje podražaja.

Stvarnost pretvorena u prozračnu i likovnim medijem posredovana do naših najintimnijih osjećaja.

Slikarica i kiparica Mateja Majcen živi i stvara u Svetom Ivanu Zelini.

Izložbu je otvorio književnik, kritičar i kustos Marijan Grakalić.

Nakon otvorenja uživali smo u starogradskim, zagrebačkim pjesmama i šansonama koje je izvodio gazda Božo sa svojim bendom.

Bilo je i užitaka za dušu i tijelo tako da je otvorenje završilo nakon što su i posljednji tramvaji već drijemali u remizama gradske periferije.