Poštovani,
biću slobodna da vam pošaljem zahtjev za saradnju književne prirode, na temu pandemije Kovida 19.
Svako od nas reaguje na izolaciju prilagođavajući svoje životne planove. Moja izdavačka kuća reaguje željom za objavljivanje novih priča i zapisa na društvenim mrežama. Na fejsbuk-platformi je književna akcija Ja ostajem kod kuće, koja svim zainteresovanim u ovoj regiji i, naravno, cijeloj Italiji nudi mogućnost čitanja ilustrovanih priča.
Dosad je 28 pisaca svojim perom dalo odgovor na crteže čuvenog ilustratora S. P. i prevelo slike u riječi. Tako su pisci svojim riječima skratili udaljenost koju nam je nametnula pandemija virusa. Rezultat: horska poruka kojim dijelimo strah i nadu, a koja je u samo nekoliko dana stigla do desetina hiljada korisnika.
Ovaj uspjeh smo postigli kombinacijom bajkovite slike i ovom inspirisanog teksta. Nije potrebno da naglasim da postoji maksimalna sloboda za autorov stilski kod, s tim da tema i radnja priče uključuju bolest, usamljenost i raspon emocija koje proživljavamo zbog epidemije. Upravo zbog toga čitaoci, ogorčeni zbog ograničenja i umorni od čitanja alarmantnih vijesti, uživaju u našim ‘pilulama za bijeg’.
Imate li želje i vremena da kreirate jednu priču nalazeći inspiraciju u ilustraciji koju bih vam poslala? Kvantitet – 4500 znakova (manje ili više), naravno nalazeći inspiraciju u ilustraciji koju bih vam poslala.
Ostajem na raspolaganju i da telefonski odgovorim na sva vaša pitanja.
Srdačan pozdrav. Unaprijed zahvalna Ta-i-Ta
…..
Poštovani,
Drago mi je da ste prihvatili naš prijedlog. Velite: “Nedavno sam počeo da pišem jednu priču na tu temu!”
Odlično!
Sada vam u prilogu šaljem četiri ilustracije na izbor, sigurni da ćete u jednoj pronaći inspiraciju. Ostajem u nadi da ćete vašu priču, naravno prilagođenu datim tematskim okvirom, završiti čim prije, Srdačni pozdravi!
PS – Ostajem vam na raspolaganju i čekam. Ne brinite, rado ću obaviti korekcije italijanskog, kako ste i sami zahtijevali.
……………
Dobar dan,
Morala sam uzeti dva slobodna dana. Toliko posla je bilo ovih dana! Upravo korigujem vašu priču. Tekst – gust i privlačan. Pravovremena je potvrda, u poetskom obliku, o tome šta se dešava u svijetu, pored pandemije.
Sviđa mi se vaša ‘strategija’ tretiranja ozbiljnosti sa ironičnom i poetskom lakoćom.
Čujemo se uskoro!
……
Dobar dan,
ako niste već vidjeli, priča je objavljena u mreži. Hvala! Sada, jedna novost: radimo na knjižnom izdanju. Već radimo i na naslovnici. Molim vas za ustupanje autorskog prava. U prilogu vam šaljem ugovor. Žao nam je što nismo u stanju da platimo honorare autorima..
Sa vama – 29 pisaca, 31 priča (neki su napisali i bis)!
Srdačno!
……..
Dobro veče,
vaš zahtjev me je unekoliko iznenadio. Ako sam dobro razumjela, vi tražite poseban ugovor za vas. Vaša priča – samo za ovo izdanje? Ne želite da mi raspolažemo pravom na 10 godina? Javite se, hvala unaprijed.
Srdačno!
…..
Dobar dan,
U prilogu, novi ugovor – sve je ovako i samo za vas. Sada vas molim da nam pošaljete vašu fotografiju sa zaštitnom maskom. Hvala unaprijed.
Srdačno.
……………….
Dobar dan,
vrlo smo iznenađeni vašom porukom! Da znate, svi ostali autori su se složili sa našim prijedlogom. Fotografija sa maskom ima svoju ulogu. Predviđena je u projektu knjige.
Srdačno.
……
Dobar dan,
iznenađeni smo i vašim novim prijedlogom! Da objavimo prazno mjesto umjesto fotografije? To nikako ne prihvatamo! Fotos je, zaboga, u skladu sa motivacijom nastanka svake priče! Ako to nije jasno…Šta da kažem? Bolje – ništa. Već sam umorna od ove prepiske. Ah, da – sad zahtijevate da u bilješci o vama stoji: pripovjedač. U bilješci o svakom autoru stoji: pisac. Ali, pustimo to kraju… Neka vam bude! I… Mogu li vam sada telefonirati?
……………..
Imala sam drugačiju sliku o vama! Pot-pu-no dru-ga-či-ju! Nikad čudniji razgovor nisam imala! Ipak, u pravu ste – vi ste autor priče. Mi nismo nikad rekli da priča nije vaša! Ali… Nešto ste zaboraviili, a to nešto je da smo mi vlasnici izdavačke kuće. Mi odlučujemo: ili sa fotosom ili ništa. Fotos je, zaboga, ponavljam ako nisam bila jasna: u skladu sa motivacijom nastanka svake priče!
Ako to nije jasno…
Ali, uprkos svemu, da se još jednom čujemo? S tim da ne zaboravite: stotine pisaca bi smatrali srećom da su dobili naš poziv!
….
Stvarno – dosta! Ovdje nam je sada svima puna kapa i korespondencije i telefonskih sa vama! Šta to znači kad kažete: “Vi jeste gazde, ali ja sam gazda svoje priče?” Nemojte mi dalje ništa objašnjavati! Ni to da ne vjerujete da uopšte postoje stotine pisaca! Već smo skinuli vašu priču sa naše socijalne mreže!
….
PS – Da, nikako nisam uspio objasniti gazdarici Kuće da fotografija autora sa zaštitnom maskom nema smisla.
Kakve fotose bi morali priložiti autori priča?
Recimo, o hotelima na sat: pisac u postelji, sa ljubavnicom – goli do pojasa ili skroz naskroz? (Može i sa ljubavnikom, to dodajem da ne zaradim neku packu od dežurnih boraca za ljudska prava).
Iz telefona, na drugoj strani – ni šuma!
Ili o staračkim domovima: pisac sa babom ili sa djedom u parku – prizor sa stablom primorskog bora, klupom, vjevericama i šišarkama? (Šteta – ne čuje se šum povjetarca). O putovanju na Mars: sa skafanderom? O ratu: sa obaveznom maskirnom uniformom, plus šljem? A tek priča o prezervativima!
Ne pretjerujte!, istresla je oštro. Potom, glasom pobjednice: Da znate, svi ostali su poslali fotografije!
Svaka čast!, rekao sam.
Ona je na to ponovila, trijumfalno: njih 29 !
Odgovorio sam joj da bi iza 29 mogla dodati jednu, dvije, tri nule… Ne, to joj se nije svidjelo. Nimalo.
Zašto? Šta vi mislite?
Iz rukopisa zbirke kratkih priča o savremenim piscima, izdavačima i umjetnicima Divni časi nadahnuća, u kojoj su sva imena izmišljena ali činjenice nažalost nisu.)
radio gornji grad 
