Piše: Dejan Jović

Sankcije protiv Rusije. Orbanova izjava protiv liberalne demokracije. Kaos u Libiji. Nastavak rata (o kojem se više ne piše) u Siriji. Jačanje i održanje autoritarnih političkih sistema i jačanje njihovih vođa u nizu važnih zemalja u susjedstvu EU-a. Mobilizacije i militarizacije u Ukrajini (na obje strane). Raspad etabliranih stranaka u nekim zemljama EU-a (npr. u Sloveniji). Radikalizacija po pitanju odnosa prema prošlosti, uključujući revizionizam, dijelom i antisemitizam. Povratak nacionalizma u Europi. Spominjanje Novog Hladnog rata (Hladni rat II). Anti-migracijska retorika. Politika koja nije prijateljska prema manjinama… Neuspjeh Obaminog “Yes, we can” pristupa – i njegove politike mirnog rješavanja svjetskih problema… To sve pokazuje da je, nažalost, faza liberalizacije i progresa u ozbiljnim problemima.

Liberalna demokracija nije nikad bila “jedina solucija” – bez obzira što se tako činilo od 1989. do 2001. Sad se nalazimo pred alternativama – ali one su, po mom mišljenju, daleko lošije od onoga što je nudila liberalno-demokratska opcija.

Kad sam, prije nekoliko mjeseci, pisao o potrebi da se EU trgne i da shvati da se i u našem susjedstvu – u cijelom Zapadnom Balkanu – javljaju ove (opasne) alternative, te da se proširi tamo dok još može, kako se ne bi proširili drugi, naišao sam na zid predrasuda, nerazumijevanja i osuda zbog nekih navodno “skrivenih” motiva. Ne, nije se radilo ni o čemu skrivenom – radi(lo) se o analizi utemeljenoj na promatranju trendova. Evo, sad i jedan moj kritičar od prije tri mjeseca, piše o početku novog Hladnog rata.

Taj novi Hladni rat pretvara nas u graničnu zemlju, a s druge strane te granice pojavljuju nam se novi hladnoratovski protivnici, da ne kažem baš neprijatelji. Nije moralo biti tako, i ne mora još uvijek biti tako. Ali, potreban nam je novi strateški pristup, novo mišljenje, kako bismo spriječili nepovoljne posljedice za nas same, našu zemlju, naše ljude. Potrebno je razmišljati izvan uobičajenih fraza i okvira, koji su bili sasvim u redu za 1990-e, ali više nisu ni korisni ni realni. Treba napustiti “mjesečarenje”, hodanje u snu, i politici pristupiti realistički. Ako ne proširimo svoj utjecaj drugdje, proširit će ga netko drugi. I to je to.

I još gore: ti Drugi pokušat će proširiti svoj utjecaj i na nas, kao na graničnu zemlju. Mađarski primjer je za nas važan – zemlje koje su članice EU-a nisu u potpunosti imune na trendove iz okruženja, naročito na trendove koji su protivni ideji liberalne demokracije…

(facebook.com/dejan.jovic)