A ako ne može

Slikovnost: Živojin Pavlović

Piše: Vladimira Mascarell

Duboko se protivim postroženju uvjeta referenduma (posebno ono s 50%) ili na način na koji predlaže SDP. Smatram to jako opasnim, puno opasnijim od ovih ”markić” poplava referendumskih inicijativa. Mi nismo u ovom stanju ni kao društvo, ni kao država zbog referenduma, već zato što nam je politika loša, političari smeće, a država potpuno van funkcije.
Zbog toga je suštinski krivo potencirati pitanje refrendumskih uvjeta kao krucijalni problem. Zbog toga je tragično, barem meni, čuti od ustavnog stručnjaka klase Smerdela ideje koje bi spriječile bilo kakav utjecaj građanskih inicijativa na vlast jer se pojavila neka ”markićka”, koja je upravo proizvod takve vlasti. Za njegovu ocjenu će se sada uhvatiti velike stranke, SDP je već pokrenuo inicijativu, HDZ ju podržava, i svi zajedno će nam objasniti kako nas spašavaju od ”markićki” koju su sami proizveli.
Mislim da je Smerdel ako je imao dobre namjere, i ako je njegov istup nevezan s SDP inicijativom od dobrog komentara moguće proizveo društvenu katastrofu.
Pored toga, pretpostaviti da je saborsko odlučivanje imalo kvalificiranije od referendumskog je čista svinjarija. Nitko kvalifikacijom znanja i obrazovanja ne postaje Saborski zastupnik, sve stranke su totalitaristički ustrojene, stranački odabranici za Sabor godinama se kvalificiraju na temelju negativne selekcije. Stoga smatram velikom hrabrošću reći kako je referendumsko odlučivanje opasnije od Saborskog jer gledajući navedeno, jasno je kako su zastupnici kvalifikacijom isti ili čak ispod prosjeka građana, moralno sigurno upitniji, a svaki dan utječu na naše živote odlučujući tek većnom prisutnih.
Za razliku od Zakona i pravila koje donosi Sabor, a koje Ustavni sud ne kontrolira, referendumska pitanja idu na kontrolu Ustavnom sudu. Slažem se da bi Ustavni sud morao kontrolirati predložene Zakone prije izglasavanja u Saboru, no oni to ne rade. Stoga je u ovom trenutku svaka referendumska inicijativa manje opasna po narod i po državu od onog što se svakodnevno događa u Saboru.
Svako postroženje uvjeta referendumskog odlučivanja dovelo bi do još gore i bahatije političke elite jer ne bi postojao ni najmanji strah od rušenja tih odluka. Ne smijemo zaboraviti ni problem pravosuđa koje je potpuno van funkcije, barem gledajući ove zadnje afere i koje je potpuno ovisno o tim istim političarima koje bi trebali kontrolirati i sankcionirati. DORH je van svoje funkcije ako se radi o djelima političke elite. Politička odgovornost ne postoji kao relevantni pojam u društvu, smjene se događaju isključivo kao posljedica sukoba unutar samih političara, mnogo puta i unutar iste stranke, a ne kao posljedica građanske i društvene kulture koja bi takvo ponašanje stranke na izborima kaznila.
Mišljenja sam da referendumski uvjeti moraju biti promijenjeni, ali na način da i građanske inicijative koje nisu vezane za crkvenu mašineriju mogu inicirati referendum, a ne ovo što predlaže SDP, da predamo apsolutnu vlast političarima koji su nas doveli u ovo katastrofično stanje.
Mišljenja sam kako se uvjeti lokalnog referenduma moraju izjednačiti s državnim, a oba moraju biti takva da je moguće raspisati i provesti referendum.
Jedino strah od referenduma može unaprijed spriječiti elitu od najgorih mogućih odluka.
Jedino izvodljiv referendum može spriječiti društvo od totalnog raspada sustava i propadanja. U suprotnom preostaje jedino narodna buna, ulica i krv. A to se, mislim, nikom ne bi trebalo sviđati, ako može na ljepši i demokratskiji način.
A ako ne može..