Odbijena rehabilitacija Milana Nedića

Viši sud u Beogradu doneo je rešenje o odbijanju rehabilitacije predsednika kvislinške Vlade Srbije za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu, Milana Nedića.

Prema pisanjima Večernjih novosti, sud je odluku doneo 11. jula a rešenje, napisano na stotinak strana će javnosti biti dostupno na sajtu suda.

Postupak suđenja je trajao pune tri godine, prvo ročište, od ukupno dvanaest održanih, je bilo još u decembru 2015. godine. Zahtev da se rehabilituje „biološki čuvar supstance srpskog naroda“, kako o njemu učimo još u školama, podneli su Srpski liberalni savet, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i porodica Nedić.

Održana ročišta su bila propraćena mnogim protestima organizacija i pojedinaca i pojedinki koji su protiv rehabilitacije Nedića i fašizma, ali i kontra-protesta desničarskih i nacionalističkih organizacija koji ovu rehabilitaciju podržavaju.

Nedić je bio na čelu Vlade od avgusta 1941. do oktobra 1944. Predlagači rehabilitacije tokom celog postupka pokušavali su da dokažu da za vreme trajanja kolaboracionističke vlade nije dolazilo do osnivanja logora, masovna streljanja, ni kršenja međunarodnih konvencija, te da je Nedić spasao stotine hiljada Srba iz NDH, ali i komunista sa kojima je bio u ratu.

Nakon rehabilitacije Draže Mihailovića, ova relativizacija fašizma u pravnim okvirima predstavlja možda i najočigledniju, ali i simbolički najznačajniju od početka rehabilitacije desničarskih i kolaboracionističkih snaga.

Da je doneta pozitivna odluka o rehabilitaciji, ona bi bila uvod u postupak restitucije imovine porodice Nedić, koja podrazumeva i plac na Slaviji na kome se sada nalazi zgrada Narodne banke Srbije, kao i veći deo Zemunskog parka, bez postavljanja pitanja njenog porekla i pravednosti ustrojstva društva u kojem nekolicina poseduje većinu društvenog dobra.

Na odluku Višeg suda o odbijanju kao neosnovanog zahteva da je „Milan Nedić lišen slobode bez sudske ili administrativne odluke kao žrtva progona iz političkih i ideoloških razloga“, predlagači imaju pravo žalbe Apelacionom sudu u Beogradu. ()