FRANO GOTOVAC NIJE SAMO VRHUNSKI ARHITEKTA, NEGO I VAŽAN STRIPAŠ, SCENARIST I CRTAČ

Nedavno je „Express“ posvetio četiri stranice velikom splitskom arhitekti Frani Gotovcu (1928. – 1990.), povodom srebrne godišnjice njegovog „životnog ostvarenja“ – (zgrade) Kineskog zida.
Apsolutno ispravno, jer kažu stručnjaci za područje arhitekture – vizura Splita bi bila sasvim drugačija da nije bilo njega – ogromne stambene zgrade (uz „Kineski zid“, tu je i „Krstarica“), ali i hotele, crkve, robne kuće…
U tekstu se kao značajan navodi i njegov rad kao teoretičara i kritičara arhitekture.
Međutim, jedan naizgled „rubni“, ali Gotovcu iznimno važan dio života i stvaralaštva je jednostavno prekočen, kao da nije ni postojao.
Radi se o njegovom djelovanju na području stripa, koji nam se s odmakom od pola stoljeća čini još fascinantnijim nego prije.
Frano Gotovac je od lipnja 1956. zaključno s rujnom 1964. na stranicama dnevnika „Slobodna Dalmacija“ objavio niz od pet kompletnih stripova, koji su se sasvim razlikovali od tadašnje produkcije u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Bio je jedinstven, najkraće rečeno!
Gotovac je i prije, ali i nakon toga radio na stripu, ali suradnja sa „Slobodnom Dalmacijom“ predstavlja centralni dio njegova opusa.
Godine 2008. priredio sam i uredio njemu u čast monografiju „Frano Gotovac – zaboravljeni klasik hrvatskog dnevnog stripa“ , u okviru koje je objavljen reprint njegovog najpoznatijeg stripa „Crni biser“.
Zahvaljujući vlastitim “menađerskim” sposobnostima, ali i neospornim kvalitetama samih stripova, isti su kasnije ugledali svjetlo dana u osječkom “Glasu Slavonije”, riječkom “Novom listu”, ali i u mariborskoj “Večeri”.
Reprizno i u “Nedeljnoj Dalmaciji”.
Specijalno za monografiju tekstove su napisali dvoje Gotovčevih splitskih prijatelja (i kolega) Alem Ćurin i Zlatko Gall, te Rudi Aljinović i Ante Obuljen.
U monografiji prenio sam razgovor kojeg je snjim svojedobno za novine vodio Vojko Mirković, a ja sam intervjuirao Sibu Kvesića, urednika koji je u drugoj polovici 50-ih objavljivao njegove stripove.
Stari novinarski vuk g. Kvesić nije imao dileme – istaknuo je „Crtani romani Frane Gotovca povećali su nakladu Slobodne Dalmacije“!
Jules Radilović (kojem je Gotovac govorio na otvaranju njegove izložbe u Splitu 1982.) je iznio četiri impresije na Gotovca i njegove stripove.
Ja sam uz uvodnik, izradio Gotovčevu stripografiju, te sam se upustio u istraživanje historijata stripa „Crni biser“.
Otkrio sam da je sve krenulo na stranicama Hearstovog „Cosmopolitana“, nastavilo se u Neugebauerovom „Veselom vandrokašu“, pa u Hollywoodu, te da je finale bilo upravo u „Slobodnoj Dalmaciji“.
Monografija je u međuvremenu više-manje rasprodana.
Bila je solidno popraćena u medijima (recimo „Večernji list“ iz pera Branke Primorac joj je posvetio popriličan prostor), organizirali smo promociju na festivalu Crtani romani šou, primjerci knjiga postoje u većini knjižnica, poneki primjerak se još uvijek može pronaći u pojedinim striparnicama, ali… sve to (kao ni činjenica da su se u narednim godinama i preostali stripovi Frane Gotovca pojavili u albumima) očito nije dovoljno relevatno i važno da se u tekstovima o njemu rad na stripu u cjelosti izostavi.
Cinici će reći, ostaje ti samo da zapjevaš onu pjesmu „Uzalud mi trud, svirači“…