ZAŠTO JE DUŠAN VUKOTIĆ 1994. DOBIO NA „ANIMAFESTU“ NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO… I OKOLNOSTI TE NAGRADE
Kada se 1986. na „Animafestu“ ustanovljavala NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO, u njezinim propozicijama stajalo je da će se dodjeljivati „autoru izvanvremenskog i neprijepornog prinosa umjetnosti i razvoju animacije“.
Ovogodišnji dobitnik nagrade RALPH BAKSHI, klasik američke i svjetske animacije (dovoljno je spomenuti „Fritz the Cat“, „The Lord of the Rings“ ili „Fire and Ice“), zasigurno udovoljava ovim kriterijima.
U želji da je sretno stigao u Zagreb i u očekivanju da se 83-godišnji Bakshi sutra navečer popne na pozornicu Studentskog centra i primi nagradu, vratimo se 27 godina unazad kada je na 11. „Animafestu“ ista ta nagrada dodijeljena DUŠANU VUKOTIĆU.
Uručio mu ju je Mladen Čutura, gradski „ministar“ kulture.
Dogodilo se to 13. lipnja 1994. (kišna večer) na pozornici kina „Zagreb“, u kojem se tada odvijala većina festivalskog programa.
Navedimo i imena „šefova“ festivala te godine, bez kojih ništa nije moglo proći, pa vjerojatno niti odluka o imenu dobitnika nagrade za životno djelo:
Margit Antauer (organizacijska direktorica) i Joško Marušić (umjetnički direktor).
U tom razdoblju sam Vukotić nije nešto bio na listi „miljenika“ tadašnje državne vlasti. Npr. uz jedvite jade uspio je završiti svoj posljednji film „Dobro došli na Planet Zemlja“ (sama realizacija filma se otegla kroz pune četiri godine), te je odluka festivalskog vijeća „Zagreba ’94.“ u najmanju ruku bila „hrabra“ i „subverzivna“.
Valja zabilježiti imena članova Vijeća koji su odluku o nagradi za Vukotića donijeli još u studenom 1993. godine: Pavao Štalter, Milan Blažeković, Mladen Čutura (predsjednik), Krešimir Zimonić, Ivica Njerš, Marija Nemčić i Fazlija Premilovac.
U obrazloženju same nagrade, članovi vijeća najprije su podsjetili na dotadašnje dobitnike: Normana McLarena, Chucka Jonesa, Johna Hallasa i Boba Goldfreya.
Zatim su istaknuli „kako se nagrada hrvatskom autoru na festivalu nekako odgađala zbog skromnosti domaćina“, ali i dodali da bi „svako daljnje odgađanje bilo kontraproduktivno“ i da bi „mirisalo na provincijalizam“, pogotovo što se te 1994. obilježavala 900-godišnjica prvog pisanog dokumenta s njegovim imenom (Zagreb).
I, ušli u suštinu: „DUŠAN VUKOTIĆ je autor koji najtočnije svojim filmovima definira Zagrebačku školu crtanog filma!“.
„Vukotićev opus najbliže je fokusu poetike stilizacije i možemo ga gotovo definirati kao njezino objašnjenje.
Film „Surogat“ npr. mogao bi se uzeti (i uzima se) kao primjer reducirane animacije u svim njezinim najbitnijim i najuspješnijim komponentama (grafika, režija, zvuk, karakter i pokret, ideja i ironija).
Nije nikakvo čudo da je ovaj film 1962. godine dobio nagradu OSCAR kao PRVI film u povijesti ove nagrade koji nije američki.
Ovaj epohalni film nekako je zasjenio ostale Vukotićeve filmove koji su također ubrali sva moguća svjetska priznanja (npr. „Igra“ je također antologijski film).“
Vijeće je spomenulo kako osim Vukotića postoji još nekoliko naših autora koji su imenom i prezimenom ušli na velika vrata u povijest animacije:
Vlado Kristl, Borivoj Dovniković, Nedeljko Dragić, Boris Kolar, Ante Zaninović, Aleksandar Marks, Zdenko Gašparović, Zlatko Grgić, Zlatko Bourek… ali da se nijedan među njima nije tako dosljedno izborio za prvo mjesto kao VUKOTIĆ.
Naposljetku, Vijeće nije propustilo spomenuti kako postoji još nekoliko umjetnika animacije koji su dostojni ponijeti epitet „besmrtnih“, no da je njihova „mana“ u tome što su još u mladenačkoj (??? – op.a.) životnoj i stvaralačkoj dobi, te da im NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO na „Animafestu“ neće pobjeći.
Poimence su navedeni Caroline Leaf (Kanada), Jurij Norstein (Sovjetski savez) i Yoji Kuri (Japan)…
Ovogodišnji dobitnik nagrade RALPH BAKSHI, klasik američke i svjetske animacije (dovoljno je spomenuti „Fritz the Cat“, „The Lord of the Rings“ ili „Fire and Ice“), zasigurno udovoljava ovim kriterijima.
U želji da je sretno stigao u Zagreb i u očekivanju da se 83-godišnji Bakshi sutra navečer popne na pozornicu Studentskog centra i primi nagradu, vratimo se 27 godina unazad kada je na 11. „Animafestu“ ista ta nagrada dodijeljena DUŠANU VUKOTIĆU.
Uručio mu ju je Mladen Čutura, gradski „ministar“ kulture.
Dogodilo se to 13. lipnja 1994. (kišna večer) na pozornici kina „Zagreb“, u kojem se tada odvijala većina festivalskog programa.
Navedimo i imena „šefova“ festivala te godine, bez kojih ništa nije moglo proći, pa vjerojatno niti odluka o imenu dobitnika nagrade za životno djelo:
Margit Antauer (organizacijska direktorica) i Joško Marušić (umjetnički direktor).
U tom razdoblju sam Vukotić nije nešto bio na listi „miljenika“ tadašnje državne vlasti. Npr. uz jedvite jade uspio je završiti svoj posljednji film „Dobro došli na Planet Zemlja“ (sama realizacija filma se otegla kroz pune četiri godine), te je odluka festivalskog vijeća „Zagreba ’94.“ u najmanju ruku bila „hrabra“ i „subverzivna“.
Valja zabilježiti imena članova Vijeća koji su odluku o nagradi za Vukotića donijeli još u studenom 1993. godine: Pavao Štalter, Milan Blažeković, Mladen Čutura (predsjednik), Krešimir Zimonić, Ivica Njerš, Marija Nemčić i Fazlija Premilovac.
U obrazloženju same nagrade, članovi vijeća najprije su podsjetili na dotadašnje dobitnike: Normana McLarena, Chucka Jonesa, Johna Hallasa i Boba Goldfreya.
Zatim su istaknuli „kako se nagrada hrvatskom autoru na festivalu nekako odgađala zbog skromnosti domaćina“, ali i dodali da bi „svako daljnje odgađanje bilo kontraproduktivno“ i da bi „mirisalo na provincijalizam“, pogotovo što se te 1994. obilježavala 900-godišnjica prvog pisanog dokumenta s njegovim imenom (Zagreb).
I, ušli u suštinu: „DUŠAN VUKOTIĆ je autor koji najtočnije svojim filmovima definira Zagrebačku školu crtanog filma!“.
„Vukotićev opus najbliže je fokusu poetike stilizacije i možemo ga gotovo definirati kao njezino objašnjenje.
Film „Surogat“ npr. mogao bi se uzeti (i uzima se) kao primjer reducirane animacije u svim njezinim najbitnijim i najuspješnijim komponentama (grafika, režija, zvuk, karakter i pokret, ideja i ironija).
Nije nikakvo čudo da je ovaj film 1962. godine dobio nagradu OSCAR kao PRVI film u povijesti ove nagrade koji nije američki.
Ovaj epohalni film nekako je zasjenio ostale Vukotićeve filmove koji su također ubrali sva moguća svjetska priznanja (npr. „Igra“ je također antologijski film).“
Vijeće je spomenulo kako osim Vukotića postoji još nekoliko naših autora koji su imenom i prezimenom ušli na velika vrata u povijest animacije:
Vlado Kristl, Borivoj Dovniković, Nedeljko Dragić, Boris Kolar, Ante Zaninović, Aleksandar Marks, Zdenko Gašparović, Zlatko Grgić, Zlatko Bourek… ali da se nijedan među njima nije tako dosljedno izborio za prvo mjesto kao VUKOTIĆ.
Naposljetku, Vijeće nije propustilo spomenuti kako postoji još nekoliko umjetnika animacije koji su dostojni ponijeti epitet „besmrtnih“, no da je njihova „mana“ u tome što su još u mladenačkoj (??? – op.a.) životnoj i stvaralačkoj dobi, te da im NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO na „Animafestu“ neće pobjeći.
Poimence su navedeni Caroline Leaf (Kanada), Jurij Norstein (Sovjetski savez) i Yoji Kuri (Japan)…
radio gornji grad 
