Poznato je da su se u starom Egiptu štovale mačke. Više od 3000 godina (do pojave kršćanstva, naravno) mačke su zauzimale posebno mjesto u socijalnom i vjerskom životu Egipćana. Cijenjene zbog svojih sposobnosti istrebljivanja glodavaca, tj. čuvanja zaliha hrane, i zaštite od zmija otrovnica, postupno su dobivale atribute nebeskih zaštitnica i smatrane svetima. Zakonom se strogo kažnjavalo ozljeđivanje i ubijanje mačaka; kada bi uginule, pokapali su ih na posebnim grobljima (pa su u Egiptu najstarija groblja ‘kućnih ljubimaca’ u svijetu), a ucviljeni su vlasnici brijali obrve kao znak žalovanja. Kraljevske mačke imale su i kraljevski tretman, mogle su jesti iz tanjura svojih vlasnika, ukrašavali su ih zlatnim nakitom, a nakon smrti balzamirali, polagali u male sarkofage i pokapali u obiteljskim ili mačjim grobnicama.
Nekoliko egipatskih božanstava prikazivano je s mačjim glavama: Mafdet (prva mačja boginja), Sekhmet i Bastet, prva boginja s glavom domaće mačke, čija su brojna svetišta, posebno u prvom tisućljeću pr. Kr., činila kult mačke sve popularnijim u svakodnevnom životu.
Obožavana bića, u svim mogućim pozama, čest su motiv na staroegipatskim slikama, kipovi i kipići mačaka rađeni su u različitim veličinama i materijalima, amajlije s mujsovima bile su neizostavan ‘accessories’, a mačje mumije koristile su se za zavjetne darove, ponajviše tijekom festivala ili hodočašćenja u hramove božice Bastet… I tu prestaje idilična strana priče o svetosti i obožavanju mačaka u starom Egiptu.
Manje je poznato, naime, da je uznapredovali kult mačaka bio važan za gospodarstvo zemlje, i to zato što je uključivao masovno uzgajanje, ubijanje i mumificiranje mačaka kao žrtvenih darova, te razvoj trgovačke mreže za opskrbu mačjom hranom, uljima i smolama za njihovo balzamiranje. Stotine tisuća mačaka, tj. mačića, nije živjelo bogovskim životom, uz štovanje i obožavanje; njihov je život bio surov i kratak. Većina je živjela samo šest mjeseci do godinu dana, a onda bi im “zavrnuli vratom”, nakon obrade ih zamotali u zavoje i prodavali onima koji su htjeli razmjenjivati usluge s bogovima, pa su te nesretne mačke (u punom smislu “žrtve”) odlagali po raznim svetištima. A potom bi završile u nekoj rupi u zemlji, katakombi prekrivenoj zaboravom.
Ali ni tu nije kraj priče o “svetoj mački” u starom Egiptu. U arheološkim iskapanjima krajem 19. st. (financiranima uglavnom od bogatih država – koje svoje bogatstvo velikim dijelom zahvaljuju pljačkama diljem “siromašnog” svijeta) otkrivena su i masovna mačja groblja. Kakva ih je sudbina dopala, najbolje pokazuje sljedeći primjer: 1889. jedan je egipatski ratar slučajno upao u rupu u zemlji za koju se ispostavilo da je katakomba puna mačjih mumija. Godinu dana kasnije 180.000 mumificiranih mačaka, ukupne težine 19,5 tona, dopremljeno je u Liverpool, gdje su budzašto prodane na aukciji. Kako nisu znali što bi s njima, gotovo sve (osim nekoliko koje su sačuvane u World Museum-u) zdrobljene su i – rasute kao gnojivo po engleskim poljima.
I tako završava priča o štovanju mačaka i civiliziranom svijetu.
radio gornji grad 
