Ljetujući na obali koju smo svi nekada zvali ‘našom’, a onda i na onoj službeno ‘našoj’, primijetila sam da postoji ogromna razlika između ljudi i turista. I da se turisti dijele na nekoliko podvrsta

Nakon kraće stanke uzrokovane poslom i prvim dijelom ljetovanja, vraćam se na kratko mudrovanju o ‘ljetnoj estetici’ (dvanaesti put) iako sam već nekoliko puta bila sigurna da sam rekla sve. Nisam. Naime…krivo je more.
Svatko od vas tko se po sili ljetnih vrućina, imanja vikendice ili imanja nekog imatelja vikendice, imperativa ‘obiteljskog ljetovanja’ ili naprosto pukog hedonizma i želje za promjenom ambijenta zaputio ‘vlakom prema jugu’, neizbježno se obreo o jednu specifičnu vrstu ljudi koja se zove – turisti!
Ljetujući na obali koju smo svi nekada zvali ‘našom’, a onda i na onoj službeno ‘našoj’, primijetila sam da postoji ogromna razlika između ljudi i turista. I da se turisti dijele na nekoliko podvrsta.

1. Njemački turisti ili “Tamo gdje je estetika zauvijek potpisala kapitulaciju”
Primarno obilježje svakog njemačkog turista na našoj obali jest amorfnost tj. potpuni nedostatak ikakve čvrste i bar donekle formirane strukture. I specifična vrsta ružičastog bljedila. Tradicionalno njeguju uniformiranost koja se unatrag 75 godina estetski nepovratno degradirala iz nekada savršenih i besprijekornih rajterica i ledermantla u sandale na čičak, majice bez rukava s logom Octoberfesta i ribarske kapice s džepom (??). Prepoznat ćete ih također po gumenim torbicama koje im vise oko vrata, debeloj ženi i ‘tomorrow belongs to me’ djeci koja se kupaju u majicama. I po naručivanju šnicla u ribljem restoranu.

2. Češki turisti ili “Selo veselo”
Česi su divan narod. Jest da im estetika nikad nije bila jača stana, ali životnim optimizmom to donekle nadoknađuju. Vitkiji su od njemačkih turista, fenotipski određenije strukture i ljepšeg tena. Nemoguće ih je shvatiti ozbiljno jer zvuče kao da vječno tepaju ili recitiraju dječju brojalicu na natjecanju u deminutivu. Manje zahtjevnom promatraču češki turisti (turistkinje posebno) mogu djelovati naročito privlačno, cvrkutavo i vispreno. Putni frižider na plaži, sandale na čarape i minival opravdavaju iskrenom radošću što su na moru. I ta radost je neopisivo naporna hlapci!

3. Talijanski turisti ili “Sindrom pauna”
Konačno narod kojem je estetika imperativ. Glasni su, nametljivi, propelerske gestikulacije, kreću se u grupama, ne preplanuli nego pregoreni, tijela posuđenih od rimskih bogova s tetovažama kao dokazom suvremenosti. Muškarci su generalno ljepši od žena koje su dotjerane, ali džaba im. Talijanskog turista koji nekim čudom šuti prepoznat ćete po šarenim narukvicama iznad sata s kričavim remenom, trodnevnoj bradi i ključem od glisera na jednako kričavoj žnori oko vrata. 50% su goli do pasa, 30% u polo majicama, a ostatak u lanu zavrnutih rukava. Mirišu na kilometre. Ali mirišu dobro…jako dobro

4. Ruski turisti ili “Što je mogao Luj XIV, mi možemo bolje”
Rusi su oduvijek bili megalomanski narod u svakom smislu. Nema romana ispod 500 stranica, nema države ako nije na bar dva kontinenta, ma kakve ulice – bulevari! Samo da je veliko i raskošno. Takvi su i na ljetovanju. Žena koja vam sa svojim plažnim asesoarom liči na zlatni oltar s Bogorodicom u leopardu je bez sumnje ruska turistica na proputovanju jahtom. Glasniji su od talijanskih turista, nepristojniji, dekadentniji i oku neugodniji. Žene su neusporedivo ljepše od muškaraca koji su mahom zadrigli i pretili. Priroda ima vrlo skroman doprinos toj ‘ljepoti’ ruskih turistica.

5. Srpski turisti ili “Rusi za siromašne”
Ponovo pročitajte točku 4. s izuzetkom činjenice da su srpski turisti ljepši od ruskih. Žene su identične. Bukvalno.

6. Bosanski turisti ili “Na Drini Makarska”
Nema boljeg švedskog stola od dijela prekrcane makarske plaže na kojem se smjestio Safet s obitelji. Oš tufahija, oš bureka, oš baklava i sudžuka…što god ti srce želi! Estetika je stala u socijalizmu i bazira se na onodobnoj trikotaži i uzorcima. Djeca su zaigrana, ima ih puno, a na njih budno motre tetke, strine, zaove i nane. Jer kad Safet ide na more idu svi! Nije Safet cicija!

7. Turisti koji se gnušaju činjenice da su ‘turisti’ ili “Intelektualno/estetski snobizam – to sam ja!”
Ova vrsta turista (u koju i sama spadam) su oni izrodi koji iz debele hladovine preko ruba knjige s nekim nerazumljivim naslovom DA GA SVI VIDE gledaju ‘normalne’ turiste s prezirom i osjećajem umne nadmoći. Činjenicu da je knjiga dosadna i da bi zaspali da nema živopisnih ‘normalnih’ turista koje bi mogli opanjkavati zanemaruju. Vjeruju da su u nekom svom izoliranom balončiću kultiviranosti s kozmopolitskim istomišljenicima. Iako jedu u istim restoranima, piju u istim birtijama, kupaju se na istim plažama – oni su drugačiji. Prerasli su turizam. Oni su turistički komentatori. Anticipatori niske razine kulturno/estetske svijesti. Lučonoše filigranskog tkanja duha. Jednom riječju – prekenjatori!