Edit Glavurtić: JABUKE U ŠLAFROKU, EVERGRIN ZA SVA VREMENA

420046849_10231982492485474_7309734362011205468_n

Germanizam šlafrok, prema arhaičnom njemačkom izvorniku der Schlafrock, u prilagođenom prijevodu označava kućnu haljinu ili kućni ogrtač. Samo ime govori da je kućna haljina namijenjena tome da bi se nosila u kući, u njoj se moglo izaći na dvorište, ali nije se moglo dogoditi da na ulici vidite nekoga u šlafroku. Tu nije bilo zabune, u vrijeme mog djetinjstva, znalo se koja je odjeća za nedjelju i blagdane a koja za obične dane, u kojoj se suknji i hlačama odlazi na posao i u školu, a u koju se robu presvlačite kad dođete kući. Odjeće nije bilo puno pa se čuvala, i doma je svatko nosio nešto staro i “radno”. Kućne haljine bile su udobne i komotne, sličnih jednostavnih krojeva, a mama ih je na svojoj bagatici redovito šivala i za sebe i za babu Milku.

Zašto su jabuke umočene u lijevano tijesto i pečene u ulju nazvane jabuke u šlafoku, stvarno ne znam, ali ubrajam ih među najdraže poslastice djetinjstva. Mama ih je često pripremala nedjeljom poslijepodne, jer smo subotnji kolač pojele, a prema večeri su se protezali dugi sati uz televizijski program, u kojima se, osobito u zimsko doba, pojačavala želja da se još malo zasladimo. Tako su jabuke u šlafroku za mene postale oblizek kasnonedjeljnog poslijepodneva.
Moje rano djetinjstvo obilježeno je velikim promjenama, a selidbom u Zagreb kao da je prerezano na dva dijela. Na otoku su me dide i baba mazili koliko su im dozvoljavale skromne prilike, najbolje što su imali odvajali su za mene, a najslađi zalogaji završavali su u mom tanjuru. U Zagrebu toga nije bilo, živjele smo u podstanarstvu, a čuvala me je baba Milka koja je svoju netrpeljivost izražavala na razne načine ali najčešće time što mi je brojila zalogaje. Da ublaži njenu indiferentnost i bezrazložnu strogost, mama mi je ugađala koliko je mogla, što je babu dodatno iritiralo, pa su prepirke i svađe bile na svakodnevnom rasporedu.
Valja pošteno priznati da je u svemu bilo i puno komičnih situacija, jer ja nipošto nisam bila bespomoćna žrtva, nego smiono i prilično prkosno dijete, koje se svim silama opiralo babinom teroru uzvraćajući svaku njenu grubost nekom smicalicom ili malom, ali djelotvornom pakošću. U vječitom ratu, aktivno sam branila svoj teritorij, a najčešći povod za incidente bila je upravo hrana. Iz nekog razloga babu je strašno uzrujavalo kad bi mi mama za večeru pekla krumpire ili palačinke, a jabuke u šlafroku predstavljale su crvenu krpu, i u svakoj prilici kad je mama počela guliti jabuke, mutiti jaja i grijati ulje, krenulo je podbadanje. Zašto se troši toliko ulja? Koliko jaja je opet potrajbano uludo? A šećer? Ta se situacija mogla držati pod kontrolom jedino strogom i pravednom podjelom, tako da svaka od nas, i baba i unuka, dobije jednak broj slasnih kolutića.
Jabuke u šlafroku bile su divna, brzinska poslastica, koja se mogla pripremiti lako i jednostavno, nisu bile potrebne naročito kvalitetne jabuke, niti je smetalo ako su malo uvele. Trebalo ih je samo oguliti, izdupsti im srčiku, i narezati ih na ploške debljine pola centimetra. Mama je dva jaja dobro umutila s glatkim brašnom, dodala malo vode i prstohvat soli, tako da tijesto bude nešto gušće od onog za palačinke. Ploške jabuka umočene u tijesto pržila je na tavi u zagrijanom ulju najprije s jedne, a zatim s druge strane. Mirisne zlatno rumene kolutove izvadila je na salvetu, da upije višak masnoće, i zaključno ih posipala kristal i vanili šećerom, i cimetom.
Jednom prilikom, ljuta nakon prepirke koju sam s babom vodila tog jutra, za osvetu sam, kad nije gledala, jabuke na njenom tanjuru obilno poškropila octom. Time sam zaradila kaznu od tri dana zabrane gledanja televizije, što sam smatrala nepravednim i prestrogim, a jednako strašno i još gore, bilo je što sam svoje jabuke morala podijeliti s babom. Kazna je ipak donijela rezultate, jer mi slične nepodopštine više nisu padale na pamet. Kasnije, kad sam krenula u više razrede osnovne škole, jabuke u šlaforku pripremala sam si sama, i to često, jer je postupak bio tako jednostavan da je pola sata bilo dovoljno i za pripremu i za konzumaciju.
Unesete li pojam Apfel im Schlafrock u internetsku tražilicu, otkrit ćete da se pod tim imenom skriva sasvim druga poslastica. U Beču tako zovu oguljene kisele jabuke kojima se izdubi sredina a rupa se napuni mješavinom od mljevenih badema ili oraha, cimeta, šećera i marmelade. Zatim se jabuka omota u četverokut od prhkog tijesta i zapeče u pećnici, a pred kraj pospe šećerom u prahu koji na tijestu stvori tanku glazuru od karameliziranog šećera. Poslužuje se toplo ili hladno s umakom od vanilije.
Ono što mi zovemo jabukama u šlafroku njemačka Wikipedija otkriva kao Apfelküchle. Koluti jabuke prženi u tijestu pripadaju njemačkoj gastronomskoj tradiciji, točnije, pokrajini Baden-Württemberg, odakle su osvojili i Europu i Ameriku. To nimalo ne čudi kad se uzme u obzir da uz minimalan trud i vrijeme, običnu dosadnu jabuku možete preobraziti u divan slatki hrskavi zalogaj kojeg nitko neće odbiti. Ovu varijantu prženih kolutova jabuke, s pripadajućim šlafrokom, u Zagrebu smatramo tradicionalnom purgerskom slasticom.
U svakom slučaju, pravi su šlafroci odavno izašli iz mode, nitko ih više ne nosi i može ih se vidjeti samo još u starim filmovima. Premda je prošlo puno vremena, dobro se sjećam maminog flanelastog tamnocrvenog i babinog tamnoplavog, i u toj su slici i zimska nedjeljna poslijepodneva i miris cimeta, vanili šećera i prženih jabuka. Kojih se možda ne bih ni sjetila da nisam počela zapisivati ove crtice o hrani, a kad već jesam, golica me misao da bih mogla provjeriti je li se nakon tolikih godina u njihovu okusu išta promijenilo, ili ostaju vrsta hrane koju ipak najbolje opisuje imenica – djetinjstvo.
Može biti slika sljedećeg: punjeno pecivo, punjena pita i jabuka
<img class="x16dsc37" role="presentation" src="data:;base64, ” width=”18″ height=”18″ />
<img class="x16dsc37" role="presentation" src="data:;base64, ” width=”18″ height=”18″ />
Sve reakcije:

Nikola Gamilec, Ognjen Karabegović i 335 drugih