.Tada su bogovi hodali po našim gradskim ulicama i plesali s nama
Moj prvi disko klub u koji sam “sišao” kao klinac u gimnaziji…dole u podrum, sa zidova se cijedio znoj od isparavanja tijela koliko nas je bilo unutra pripijeni svi jedni uz druge,stisnuti kao sardine,sve puno dima i nas koji mahnito čagamo u ritmu na “Lokomotiv Breath”.
Na ulici u Bogovićevoj bilo nas je na desetine vani. Dečki, cure čekali smo da uđemo kad bi neko izašao i usput žicali “stari imaš kaj sitno” za upad.
Pokraj je bila “Šok soba” di smo na brzaka trusili rum kole i to po par tura ,il pivo.
Hipi generacija, sve škvadra s dugim župama i cure u pripijenom majicama i uskim trapkama a ti samo okolo plutaš i zujiš. Na ulazu Laki i dileri svega i svačega-
Kao u bilo kojem gradu u Evropi il’ Americi,nikakve razlike.
Nakon vuru vremena nekaj se uspijem dokopati blagajne, ubodeš kartu i ulazak u carstvo muzike,hrpa komada i prvo guranje uz štence do garderobe gore…uz put sretneš frendice i poznate face i par cura koje poznaš i tak sav uzbuđen spuštao se dole u diskač gdi tutnji mjuza i svi su laganu kao u transu… al ne ide to lako, gužva je i krećeš se korak po korak i osjećaš u nosnicama, sve mirise ženskih parfema pačulija koji te lupa u glavu. Krećem prema “šumici” di raja sjedi i mota u mraku,cneki se ljube, neki spikaju …a ti kao u nekom filmu, promatrač neobičnih i uzbudljivih prizora koji se izmjenjuju u tom magičnom krugu prepunom predivnih djevojaka u šarenim hipi tunikama, a dečki,dečki dugovlasi puše i piju pivo…
Gore je bila dvorana za gimnastiku i znali bi se kroz onaj uski prolaz privući pa gore gdje su po podu svi ležali il’ sjedili i slušali dobru mjuzu… to je bilo kao u crkvi.
Tu bi baš slušali mjuzu ili bi se održavali najluđi koncerti nikad viđeni do tada – za mene to je bilo sveto mjesto.
Tu su svi nastupali tko god je onda nešto značio na rock sceni.
Toliko je to sve bilo uzbudljivo da se i ne sjećam svih njih koji su prodefilirali gore u toj dvorani … to je za mene bio kao “Fillmore East” ,light ulje i oni psihodelični efekti koji su se izmjenjivali pred našim očima i jedva si skužil band koji svira na bini jer su se sve te boje razlijevale preko njih i preko publike uz stage.
Totalna psihodelija i to tu i sad i pred nama … a gore bogovi sviraju blues i rock,hard rock,progresivu.
Veseli Oršolić i Had,Grupa Marina Škrgatića, Drugi Način, Time, Nirvana i mnogi drugi.
Pive su uvijek bile mlake i bio si sretan ako opće dojdeš do šanka i na red. Ostali bi uvijek do fajrunta, a onda kak je ko mogel i znal. Prešli smo mi,moja cijela generacija stotine kilometara pehaka od Bena do doma. Nije bilo više ni noćnih tramvaja. Pehaka stari moj- Mi smo bili hodajuće slike i prilike jednog drugog vremena i nije bilo problema preći celi grad od centra do Dubrave il’ Trešnjevke il’ preko Savskog mosta u Novi Zagreb. Sve smo mogli mi,tako mladi i besmrtni.

BIG BEN u Bogovićevoj i DJ.MILAN MLAKAR