Piše: Marijan Grakalić

Jučer u svom stanu na beogradskoj Zvezdari, poznati glumac Bekim Fehmiu, svojevoljno je otišao s ovoga svijeta u dobi od 74. godine. Beli Bora, legendarna faca iz čuvenog filma Saše Petrovića «Skupljači perja» nagrađenog 1967. godine Zlatnom palmom u Canesu. Gubitkom Bekima Fehmija nastavlja se nestajanje simbola jednog svijeta i njegove kulture koja je nekada značila sve, da bi potom bila uništavana, minorizirana i ismijavana. U toj prošloj, i svakako značajnoj slici svijeta, on slovio kao jedan od simbola kulture i umjetnosti, filma i glume uopće. Bekim je rođen 1936. godine u Sarajevu, i bio je prvi Albanac koji je završio Akademiju dramskih umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji. Odigrao je uloge u 41. filmu i brojne dramske predstave, čovjek kojem su daske pozornice ustvari značile sve u životu. Kao nitko prije i poslije njega s ovih područja, ostvario je značajnu internacionalnu suradnju, a posebno s talijanskim redateljem Dinom De Laurentiisom, Avom Gardner, Charlesom Aznavaurom, Olivijom de Havilland, Irenom Papas, Claudiom Cardinale, i mnogim drugim velikim glumačkim zvijezdama.

Zbog agresivne nacionalističke politike na području kulture i progona koji je trpjela njegova obitelj u bivšoj je zajedničkoj domovini, zašutio je na dugo godina nakon razgovora za beogradski list «Politika» 1987. godine. Proganjan i šikaniran, vratio se u javnost godine 2001. kada je objavio memoarsku knjigu «Blistavo i strašno», a u kojoj pomalo na zweigovski način opisuje svoju samoizolaciju i usamljenost, odvojenost od umjetnosti koju je volio i kazališnog svijeta u kojem je predstava sve. Njegov odlazak, njegova posljednja odluka ukazuje na to da više nije želio da očekuje slučajnosti. I samoća, izgleda, jednom nestane.