U utorak navečer u prepunoj i ujedno najstarijoj zagrebačkoj krčmi ”Pod starim krovovima” u Basaričekovoj ulici na Gornjem gradu predstavljen je roman Marijana Grakalića ”U pandžama pohotnog Zmaja”. Radi se o romanu od preko tristo stranica napisanom jezikom zagrebačkog asfalta čija radnja se zbiva krajem devedesetih godina prošlog stoljeća i tematizira fenomen lakih dama koje se oglašavaju u ”Plavom oglasniku”.U tom pogledu i podnaslov knjige – ”Petparački roman zagrebačkog fin de siecelea”, ironično aludira na novonastale društvene ideale i vrijednosti naše najveće urbane sredine, grada Zagreba. Tako i sama struktura uvjerljivo pisanog i dijaloškog romana počinje poglavljem naslovljenim ”Gelipteri na bojišnici demokratskih promjena”, potom slijedi ”Intermezzo za tranzicijsku porno-anketu” i ”Grijeh (struk)tura i (pre)tvorba poroka”, a da bi se sve završilo epilogom ”Po(d)bačaj pravne države”.Tako se živo opisano i majstorski ispričano kroz sudbine zagrebačkih mušketira erotskog života i njihovih partnerica sa slobodnog tržišta ljubavi i grijeha ovdje na primjerima bluda, seksa, razvrata i ljubavi, tematizira cijelo jedno društveno stanje koje je ustvari zatečeno dubokim promjenama i oslobođenjem od ranijih normi i obrazaca ponašanja. Naglasivši kako se radi moguće o ”najoriginalnijem kurvopisu u novijoj hrvatskoj književnosti”, urednik knjige Boris Perić naglasio je i činjenicu kako ovaj ”roman odiše Zagrebom, njegovom atmosferom i likovima koji su vješto i upečatljivo prikazani kao ljudi koje svakodnevno susrećemo u svojoj ili susjednoj ulici.”Slično misli i Žarko Baša, dobropoznati zagrebački dendi koji u svom prikazu Grakalićeva romana kaže kako je riječ ”o autentičnom štivu, majstorskom erotskom romanu u kojem naši domaći dečki, bivši ragbijaši postaju akterima bluda, ali i prijateljstva, ljubavi i onog duha koji Zagreb čini pretpostavljenim i svojim.” Na promociji koja je, posve neuobičajeno za naše prilike, počela iza 22 sata i trajala daleko iza ponoći okupila se brojna zagrebačka alternativna šminka te umjetnici, slikari, kipari i pisci generacije što je svojim pristupom zagrebačku scenu uglavnom počela izgrađivati još početkom osamdesetih godina.Među mnoštvom u opuštenoj atmosferi našli su se tu Boris Leiner, Igor Hajdarhodžić, Nenad Korkut, Tonči Majica, Tahir Mujičić, Ivan Ivoš Iči, Sanja Kozlica, Maja Jurić, Sanja Bachrach Krištofić, Dalibor Stošić, Renata Braun, Ana Jakić Divković, Mio Vesović, Nena Brkić, Boris Perić, David Šantek, Pero Kvesić, Anita Zlomislić, Karmen Stošić, Domagoj Madunić i drugi poklonici urbane proze. Sam autor rekao je kako je cijeli taj opsežan roman napisao još 2001. godine u samo 72 sata. Nakon toga rukopis je neko vrijeme pustio da stoji, davao prijateljima na čitanje, ustvari na pokude i pohvale, da bi par godina potom cijelu priču doradio i izbrusio. Dakle, svi oni koji vole Zagreb i njegove priče ovim su romanom na gubitku, jer kako piše u ”Pohotnom Zmaju”, tu se radi prvenstveno o facama ”izlegnutim u njedrima ovog grada s kojim su disali i živjeli. Zagreb je za njih predstavljao kolijevku prugerske civilizacije, ono sveto ime za koje su uvijek bili spremni popiti i jednu više, pa makar i škropec.”Tako i sam izbor kultne zagrebačke birtije u kojoj je sniman film ”Tko pjeva zlo ne misli” nikako nije slučajan. Dapače, Grakalić najavljuje još dvije knjige o Zagrebu, posve drugačije napisane i drugih tema.Jedna je zbirka onirički napisanih priča ”Zagreb ulice snova: intimna sanjarica”, svojevrsni vodič po snovima koji postoje u pedeset dobro znanih gradskih ulica, te novi roman ”Bivši čovjek” san u prvom licu gdje se, osim njega, toponimi grada personaliziraju i pojavljuju kao akteri književnosti i grada.

(moj zagreb info, 30. 6. 2011)