Piše: Marijan Grakalić

Ne tako davno otvorena je izložbom karikatura Ota Resingera na vrhu Radićeve ulice, na kućnom broju 37., galerija osmijeha. Tako je Zagreb u kući za koju se znade kako je još 1797. godine bila radionica modnog gumbara Michaela Dumbovicha dobio instituciju koja ne želi biti dijelom općeg sivila i malodušnog mirenja s tmurnim licima sugrađana pritisnutih brigama. Nalik nekom obrnutom svijetu pri tome različitom od toliko čestog nihilizma koji danas sve nipodištava, a nikako u duhu profitnog creda sveprisutnog materijalizma koji će se prije ili kasnije i tako sam po sebi nipodištiti, ovdje se duševno raspoloženje očituje ponajprije u nutarnjoj srodnosti sa oprekama uvriježenim u onome što je komično i zato i aktualno. Na jedan izrazito elegantan i nenametljiv način Zagreb je neočekivano dobio mjesto gdje se karikatura i gorteska udomljuju unatoč oprekama što bi rado sputale duh koji teži veselju i smijehu kao najboljem odgovoru na tolike apsurdne i zapriječene oblike životnog patosa. Malo kada je osmijeh dobio takav prostor na ulicama nekog grada da se nakon osjeta tom jedinstvenom prostoru potom posve ovjereno možemo upitati nije li život bez smijeha jednak životu bez duše.

Ono što je također nezaobilazno jeste samo uređenje galerije osmjeha koja se nalazi u povijesnom dijelu grada pri vrhu Radićeve ulice, ujedno u kući koja sa svoje druge strane nosi kućni broj Kamenita jedan. Dakle, ne samo da se osmjeh udomljuje neposredno uz gradsko pučko svetilište što Kamenita vrata nedvojbeno jesu, već je i sama izvedba unutarnjeg uređenja s istaknutim povijesnom vizurom ciglenog svoda iz vremena gradnje objekta, ono što cijeloj stvari daje dodatnu vrijednost. Na taj način renoviranje odnosno uređenje prostora u kojoj je osamdesetih bila galerija ”Mala”, da bi potom zbog sporova bio dugo zatvoren, Zagreb se približio onim mediteranskim i srednje europskim urbanim cjelinama koje ističu i čuvaju dijelove vlastite graditeljske prošlosti.

U kratko vrijeme, niti godinu dana, Zagreb je tako dobio dvije jedinstvene i prestižne institucije na Gornjem gradu. Prisjetimo se kako je ne tako davno u palaći Kulmer u prostoru bivše ”Taverne” otvoren dobro posjećen i izuzetan ”Muzej propalih veza”, da bi sada galerija osmijeha zabljesnula s druge strane Griča i tako ne samo upotpunila nego bitno doprinjela kulturi i duhu grada. Rumica Baranović, koja je izvela i koja vodi cijeli ovaj hvale vrijedan projekt, znade naglasiti kako je želja te inicijative da ”ljudi u nju uđu s jednim osmijehom a izađu s dva”. Što drugo reći, nego dodati da ste dobrodošli u galeriju u kojoj je i vaš osmijeh dio stalne postave ljudskog duha.