Piše: Marijan Grakalić

Danas se u Zagrebu na njegovom glavnom trgu obilježava Dan ruža. Njegovo mjesto nije zapisano onim uvijek vidljivim slovima u kalendaru jer je prijašnjih godina održan u neko drugo vrijeme i na drugom mjestu, no kako su u pitanju ruže to i nije presudno, one su uvijek aktualne. Nekako od svih tih nebrojenih događaja i promocija kojima je obasut Trg bana Jelačića gdje se izlažu cirkuski akrobati, bijesni automobili, pogoci na lutrijama te svakojaki sajmovi i robne marke a ponekad i cijele filharmonije, dan ruža zvuči najromantičnije. Miris ruže opčinjava i budi osjećanja koja nadilaze bilo kakvu ravnodušnost pa su tako zidovi palača na drevnoj Kreti bili njima oslikani. Pjesnikinja Sapfo nazvala ju je kraljicom cvijeća, a filozof Teofrat  u svojoj knjizi ”Sistematika bilja” daje savjete o njihovom uzgajanju. Ruža je bila poznata i u Egiptu gdje su njome ukrašavane nadgrobne ploče, u Kini vrlo rano nastaju čitavi ružičnjaci, a Rimljani skloni uživanjima podove svojih kuća posipali su u svečanim prilikama njezinim laticama. Put ruže u sebi prelama povijest i kulturu, ljepotu i strasti, ljubav i smrt, opojnost i mit, ukrašavanje i zaštitu od demonskih sila za što su s nekada koristili mirisi ruža. Shakespeare u svom djelu Henrik VI. opisuje rat engleske crvene i bijele ruže,  a tek Europa 18. stoljeća cvijeta prekomorskim ružama

Kod nas su ruže neodvojive od Josipa Rogina (1947), autora i uzgajivača ruža rođenog u staroj kuriji Zrinskih u Zriniščaku a danas nastanjenog u Dumovcu gdje obrađuje jedinstveni hortikulturni posjed. Josip je vic maher, vrtlar, satiričar, dramatičar i pisac u lokalnim listovima, on ne miriši kao ruža ali je o njima napisao monografije ”Ruža kraljica cvijeća” i ”Knjiga o ružama”. Ujedno, autor je više vrsta ruža koje je uzgojio i koje su svjetski priznate.

Uostalom, što je za Dan ruža bolje od autorske kolekcije ruža Josipa Rogina? Ako već večeras ne biste spavali na laticama i njima prekrivali podove, divno je vidjeti kako baština i priroda ponekad mogu biti izraz jedinstvene ljepote. Ruža je moguće najintimniji cvijet kojeg poznajemo, ulomak koji spaja svijet prirode sa sjećanjima i prigodama, ljubav sa svijetom, i nas same ponekad vrati na neko drugo mjesto i u vrijeme koje je minulo snagom izvornog nadahnuća. Ime ruže tu je tek posvjedočenje tome da se ljepota može pojaviti i u kapi kiše na njenoj latici, nenadano i onda kada smo nespremni na to. Sve ima svoje sjeme, pa i ruže, dakako.