NA UZICI

Nestalo mi je metaka u ovoj bespoštednoj borbi
Mnogo sam petaka proveo sjedeći u sobi

Koristim zaštitu
i ne uzimam s poda

Svugdje gdje želim raditi podmetnuta mi je noga

Mi smo samo precrtani
Nepodobna čudna klasa
S aparata skinuti
Ugašenog glasa

Nekad pomislim tako daleko
da se umorim
I zaboravim da se glupost ne da oprati

Par mladih Hrvata
Otelo iz showa Velikog brata

Lupali mu penkale
jer je pao zadatak

Koliko je dobrih sisa propalo ispod ružnih glava?

Previše je dijagnoza potpisala petominutna slava

Mi smo samo presnimljeni
Nekom reklamom iz TV-shopa
Drži nas na uzici onaj što grabi
i drugom jamu kopa

Vjeruj mi
More briše znoj obali

Oholi, u Jankasu si bliže bolesti

PREDVIĐAM

Aut liniju sam povukao snažno rubom pamćenja
Simbol ljepote u tvom hodu krije mnogo snažna značenja

Predviđam potrebu da budem,
prolom oblaka
i lanjski grijeh

Natrackane žene šire bedra,
usne razvlače u smijeh

Reda radi čovjek gradi odnose iz prošlosti
Djeca uče,
muku muče sa svakodnevnom zavisti

Predviđam smak svijeta jednog lijepog dana,
kad se nitko ne nada

Predviđam gore,
dođite na more
Nas za vladu ne briga

Svi bi htjeli svoju sliku nositi na majici

Ina požuri,
uzmi knjige,
autobus je na stanici

Predviđam skupe golf terene u prvom kadru Dnevnika

Izmislit će semafor u prahu
Rekla mi je susjeda

ČOVJEK FILBI

Ne želim više tako htjeti
Netko mi odozgo prijeti

Izbrisat će nas ako ne budemo Za

U nebitno ću umotat Važno
Ne žalim se vrlo snažno

Došlo je vrijeme da i mi povisimo glas

Bio sam špijun u hladnom Kremlju
Predugo kopam tuđu zemlju

Nije dobro kad u svemu vidiš neki znak

Uvijek srećem iste ljude
Kada me zbog ničeg sude

Dobro zvuči tada moj izlizani strah

Povedi me, povedi me
Tamo gdje ću moći reći Ne
Gdje se lijepe žene ne lijepe za zle

Pozovi me, pozovi me

Prvom koji padne kače sve

Ne odgovaraj na svako pitanje

Ja sam pjevač bolničkoga benda
Postojimo četiri tjedna
Otkad su mi našli želučani čir

Tko mi je veza?
Zar je to ta dama

Ova se pjesma piše sama

Vozač iz Škode ovdje ništa nije kriv

Povedi me, povedi me
U zlatno plave morske sutone
Gdje ćemo u pijesku ispisati Ne

Pozovi me, pozovi me

Vrlo teško mijenjam mišljenje

Drži se jedne priče kad te uhvate

(Slaven Slišković,iz zbirke „Ženski Petko“)