Piše: Marijan Grakalić

Skulpture Borisa Leinera svojim nepatvorenim šarmom izravno upućuje ka dobrodošloj i izvornoj lakoći izražavanja umjetničke zbilje što nadrasta tek puku maniru vještine pa se u njima kroz prijelom stvarnog i nestvarnog pronalazi čitav jedan kozmos razlomaka baštinjene i stvorene osjećajnosti koja odiše autentičnom osobnošću ovog zagrebačkog gornjogradskog umjetnika također i samog sudbinski prelomljenog u fenomenu moderne ikonografije naše popularne kulture. Iako se medijski u široj javnosti sam umjetnik ponajprije predstavlja likom legendarnog bubnjara kultnog benda novog vala – Azre, Leiner sada ponovo svojim rukama ali ovaj puta ostavljajući palice udaraljki ”pokazuje što zna”, odnosno kroz svoj kiparski rad provlači svu neprebolnost onog čuvenog fantoma slobode koji odavno zrije u duhu čitave naše generacije.

Tako se poetičnost čitavog jednog generacijskog i bitno umjetničkog fenomena sda ogleda ne samu u rukama koje bubnjaju ili modeliraju, već najprije u onima koje su u stanju lakoćom zagrliti sve te forme i predstave otrgnute podjednako od jave i snova i smještene u likove strepnje ili htijenja koji sada stoje poredani ističući razmeđe između pritajene ironije i tragično nemilosrdne realnosti tako da time ponekad posve nestvaran dojam skulptura blista u sjaju paradoksalno uvjerljive upečatljivosti. Umjetnik time ne samo podsjeća na to kako nam u životu svakodnevno ponajviše nedostaju ona olakšanja koju imaju snovi odmaknuti od zbilje nego nas istodobno upućuje na promijene koje obaraju svaku iluziju o tome da je moguće zanemariti sve te surove istine koje nas u životu svakodnevno dotiču.

Posebno se Boris Lenier ističe kao rijetko dobar portretist, a to se očituje u njegovim bistama Marije Braut, Drage Diklića, Pere.Kvrgića, Igora Kordeja, Arsena Dedića, Boška Petrovića i drugih. Superiorna izražajnost i plastičnost tu neposredno dolazi na vidjelo.

U svakom slučaju kiparski rad Borisa Leniera posve je intiman i osobit, ujedno on je i potvrda one talentirane svestranosti koja ide u prilog umjetničkoj univerzalnosti.