Piše: Marijan Grakalić

Bogatstvo oblina predstavlja se kao čitava ikonografija ženske putenosti u skulpturama lutkama Vedrana Staničića  (1974), čija je izložba ”Astro Party” postavljena u prestižnoj riječkoj galeriji ”Bruketa 2”. Bez ikakvog kompleksa žensko tijelo izražajnih oblina nadograđuje se ovdje s ponekim simboliziranim detaljem, bojom ili gestom što doprinosi osjećanju stvarne i zamišljene utjelovljenosti  erosa. Tjelesnost neodvojiva od erotičnosti izražava se kao ovjereni motiv i mašte i čežnje jer bez tijela nema niti ljubavi.

Odmaknuto od klišeja, zaigrano i suvremeno, redaju se prikazi koji u sebi stapaju arhetipsko nasljeđe i ikone modernog svijeta. Na taj način žena iz forme gotovo mitskog obola velike majke na što ovdje asocijativno upućuje forma skulpture, postaje oslobođena predodređenosti i otvorena za to da sve svoje izvorne ženske atribute predstavi i kao dio igre i zabave, veselja i životne radosti. Emancipiranje od nužnosti ne smanjuje već oplođuje estetiku erotičnosti i zavodljivost, a poneko zrnce karikaturalnosti samo dodaje konkretnu uvjerljivost cijeloj tom kiparskom orgazmičkom apostrofu besramno usmjerenom kontra klasičnih ograda i malograđanskih vizura.

Gledajući ove radove vidljiva je u njim i osobna prisega autora prema dubokom doživljaju konstrukcije onog lascivnog ali i onog nježnog i neponovljivog u ženskom tijelu. Tako ono što je inače nevidljivo ili prikriveno, zadobiva formu i obujam, pršti putenošću i ljepotom, mami u svijet koji je nesputan i odmaknut od ikakvog kanona tjelesne hladnoće. Paradigma vedrine osnovna je poruka i razrješenje koju donosi Vedran Staničić svojim lutkama. Odmaknuto od pomodnih ideala ili nametnutih propisa anoreksične ljepote, koja time dakako ne prestaje biti lijepom, zanimljivom i čeznutljivom, zbiva se punoća doživljaja koji nije konzumnog već izvornog i bogatog izraza.

Dodir tijela ovdje je i čežnja i skerca, prag iskona i šala koja nadstvarno mami osmijeh. U svijetu u kojemu je sve i svatko zakinut, u kojem je nestašica duha uobičajeno stanje, ove su figure veselje i svojevrsna nadoknada neimaštini. Povratak obilja očit je, dakako, ponajprije u nezaboravnim i nezaobilaznim oblinama.