U jami sam
tom ždrijelu našeg mesa
Ko mrtve ribe studena tjelesa…
(Ivan Gorana Kovačić, ”Jama”)

Piše: Marijan Grakalić

Postoje jame u kršu kao endemska pojava geografije zločina u kojima se zaustavlja svaki protok ovog neizvjesnog svijeta, a sve one slutnje beskrajnog tu postaju konačne i zavijene crnilom groba. Jame vape kao spomen propasti, kao teška nesreća i kao opomena o prirodi onog kaosa nepravde koji skrivajući tijela i duše mrtvih pod zemljom ne želi njihovo uskrsnuće. Također, on ne želi niti ikakvu istinu o žrtvama i zločincima, on ne želi pijetet i poštovanje jer sputavajući žrtve tminom podzemlja i lokotom zločina, skriva vlastite krvave ruke jer se tamne mrlje krvi iz podzemlja ne izlažu providnosti pravednosti i svijetlosti dana.

Prošla je dvadeset i jedna godina od kako sam uredio i u izdavačkoj kući ”Azur” u Zagrebu objavi knjigu dr. Srećka Božičevića ”Jame (kao) grobnice”. Ovo pionirsko djelo viktimološkog karaktera speleologa i geologa koji je desetljećima istražujući krš i krške jame u njima pronalazio svjedočanstva pogibija stotina ljudi, pojavilo se nekako uz ”otkriće” strašne jame Jazovke na Žumberku. Knjiga govori o jedinstvenim pojavama stratišta. O mjestima gdje i danas leže kosti ubijenih. Stradali su oni svih. Od Turaka, hajduka, Talijana, Nijemaca, četnika, partizana, ustaša, žandara, zelenog kadra, zlikovaca i krijumčara. Dole pod zemljom, u jamama, leže kosti. Posve nesporno trunu u tmini. Srećko navodi 39 jama u koje se spustio sve od Slovenije pa do Trebinja i dalje koje su ujedno stratišta: Fojba Bazovica, Jame Kočevski Rog, Jama kod sv. Ivana od Šterne, Jama kod Kostrene, Jama kod Crikvenice, Jama Brestovica otok Krk, Tri jame pod Klekom, Jama u Krpelu, Jama Balinka, Ilijičina jama, Jama Bezdanjača – Vratinovac, Jame na Prijeboju, Jazovka, Jama pećina Kosinj, Jama kod sv. Ane, Šaranova jama, Jama pod Sladovačom, Jama Golubinka, Tučić ponor, Jame kod Oklaja, Jama Golubinka, Jama Mratovo, Jame u Grebaštici, Jama Bikarica, Kevina Jama, Jama na Kamešnici, Jama u Podima, Jama Golubinka (II), Jama Bezdanka, Jama Gradina otok Žirje, Jama na otoku Šolti, Jama na otoku Braču, Jama na otoku Korčuli, Jama u Vidonji, Šurmanačka jama, Jama-smetlište, Jama na Bivoljem brdu, Jama u Kozicama, Jama kod Čapljine, Jama na otoku Daksa kod Dubrovnika, Jama na krču. Naravno, nije se spustio u sve jame, pa je ovaj popis moguće i duži.

Za razliku od one industrije smrti i serijskih pogubljenja kakvi su bili logori kao Jasenovac ili strašne i krvave odmazde kao Bleiburg, jame su više služile za prikrivanje zločina, ali i demonizaciju samog čina nenadanog, često noćnog i gluhog nestanka bližnjih koji su u njima pogubljeni. U tom pogledu one su endem ovih prostora, jedinstvena strahota zločina jer se pod zemljom sve istine deformiraju, a lica iščezavaju pod sjenama dugovječne i posve tamne noći u koju svijetlst nikada ne prodire. Pri tome reda se tu i pljačka i nacionalni teror, onda revolucionarni teror pa demokratski teror. Prigoda zlokrvice nagomilana je u hadskom prostoru skrivenom čak i od svjetala zvijezda i mjesečine dok je život tu okončan zlom koje bi da nikakav drugi više nikada i ne započne ili se nastavi jer je – drugi, stran i nije njihov. Upravo zato ta se zlodjela bacaju i skrivaju pod zemlju.

Danas postoje brojne nevjere. Vide se naočigled i žrtve pred njima bivaju uzaludne. Sumnje i prevare nagomilana u frazama opterećuju žive, ne daju im da se odvoje od govora smrti, pa njih ponekad obuzima strepnje studeni koja noću izlazi iz jama grobnica sputavajući sutrašnjicu zavodničkom jezom zločina. Čekam vrijeme koje će biti drugačije, bez basnoslovnih ratova i vječnih osvajača. Nadam se tome jer onda će i mrtvi biti spašeni od dogmatske prirode smrti koja ih je pokosila. Spokoj im vječni, tko god da bili.