Piše: Marijan Grakalić

Jedna buduća arheologija globalizacije iskopati će ne samo naše kosti već i onu zagrobnu popudbinu koja će nedvojbeno i jasno posvjedočiti o bešćutnosti koja je dovela do propasti i smrti kulture koju smo naslijedili i uništili. Najnoviji primjer takvog katastrofalnog odnosa prema baštini i onome što je uistinu kulturno vrijedno i neprocjenjivo jeste izgradnja trgovačkog centra ”Tommy” tik do povijesne jezgre drevne Korčule čija je vizura zajedno sa bedemima i kulama građenim u renesansno-gotičkom stilu sada doslovno ubijena. Zlato i ljudska pohlepa ako imaju priliku svaku obalu i luku, pa tako i korčulansku, svedu na obalu koja služi samo njihovoj vlasti. Tako one nekad gorde i ponosne znamenite luke poprimaju obilježja suvremenih tržnica robova koji će opsluživati šoping centre, a romantični pogled na spomenike i građevine prošlosti tu je u drugom planu.

Orijaška betonska građevina iznad drevne Korčule izrasla je u trećini nekada pitoreskne vizure kao avet koja će i simbolički i stvarno biti poklopac smrtnog odra nad tim gradom i njegovom perspektivom. Dakako, podjednako i kulturnom, turističkom, ljudskom, bilo kakvom. Nema tu više nekog opravdanja. Prodaje se sve pa izgleda po ovom primjeru i ta nekad čuvena hrvatska kunst historija koja sada onemoćala nalikuje na dementnu sluškinju u dvoru kapitala. Tako se Žana Baća, voditeljica Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, nije javno izjasnila o tome kako je izdana dozvola za gradnju ove goleme nakarade. Dapače, rekla je da se ne sjeća jesu li izdali takvu dozvolu. Ako je vjerovati onome što piše na stranicama grada Korčule, 2010. godine počeo se na istom mjestu graditi parking i trgovački centar. Projekt Zorana Jermaza obuhvata 7648 kvadratnih metara, a investitor je bio splitski tajkun i gradonačelnik Kerum. No, krajem prošle godine gradonačelnik Korčule Mirko Duhović predstavio je prenamjenu projekta u trgovački centar ”Tommy” te je shodno Dopunama provedbenog urbanističkog plana ishođena i dobivena sva potrebna dokumentacija. Naravno, i suglasnosti Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša grada Korčule.

Korčula je inače jedan od najljepših gradova Jadrana smještena na otoku koji bilježi povijest još u dalekom u antičkom dobu. Moguće i prije. Promatrana s mora djeluje kao grad utvrda, iznad kojih se naziru vizure crkava i palača. Ovaj je grad jedinstven po tome što je do sada predstavljao neokrznuto mjesto srednjevjekovne arhitekture, jer je već tada planski građen u strogoj urbanoj kompoziciji s ulicama raspoređenima kao riblja kost. Divni primjeri palača i kuća nastaju u 15. i 16. stoljeću, a krase ih prepoznatljive i vrijedne arhitektonske dekoracije, dovratnici, vijenci, doporozornici, balkoni, razigrana pročelja, portali i konobe. Mnogo je pročelja ukrašeno grbovima korčulanskog plemstva, biskupa, knezova i cehova što odiše patinom posebnosti. Za razliku od današnjeg doba nekada se mnogo pažnje pridavalo javnim prostorima, uređenju trgova, ulica i parkova, a cijeli je grad izgrađen od ruke domaćih majstora i otočkog kamenja. Čuven je i stih nepoznatog pjesnika iz 17. vijeka ”Ornamente od svieta famoza Korčulo”, no unatoč njemu, od toga sada više neće biti ništa. Naši novi neimari i graditelji nemaju nikakvih dodira s onom finoćom i umjetnošću kakvu su imali Korčulani kao što su to bili Marko i Petar Andrijić koji su vrhunska dostignuća svoga doba podigli baš u Korčuli i Dubrovniku.

Sve to ukazuje da propadanje kulture i njenih tekovina nije niti slučajno niti tek nemar pojedinaca. Doduše, pišući svoju raspravu ”Historijske vijesti o poznavanju čovjeka u njegovom sirovom i divljem stanju”1803. godine danski biskup i pisac Christian Bastholm nije se mogao dotaknuti Keruma i njegovog genija ili pak Tommyija jer ovaj tada nije postojao. No očito je da se dotakao gena takvih plemena koja su i pradavna vremena neupitno svjedočila o tome kako bezobzirnost i moć mogu tako snažno nadići osnove kulture da se poslije toga civilizacija još dugo oporavlja.