Piše: Kruno Čudina

000. Učenje o budućnosti ( bila je to gerila; pra-senzacija )

preminula je, rekli su, nije se mučila.
to da još jače pokisnem, zato su tako rekli.
a moja sestra nije ni umrla ni poginula.
crkla je ko pseto u dobroj kući.
sa bisernom ogrlicom na vratu.
i jednom oko slatke nožice.
u okruglom, dubokom krevetu, sklupčana.
a ja nisam imao straha gledati je.
dugo, dugo. jer sve ima smisla.
kunem ti se, bila je to gerila, sestro!
i nijednom ti nisam vidio iznenađenja na našim prekrivenim njuškama.
i da znaš, ti srce moje gerilsko, kada su te odnijeli iz tvog kreveta,
ja sam im rekao, sjetio ih,
rekao sam vam jednom glasno, bližnji moji:
jednom će, ova kiša koju lijemo iz nas – padat će da ćemo ju jesti!
otvarat ćemo mokra usta, da se osuše, da ispucaju, da žednu.
ali žedni nećemo biti, nikad više, prepiti ćemo biti!
i koliko smo morali, koliko od tada?
pojesti tog sivog snijega koji se topi na ulici, svaki drugi dan.
recite mi!, tako sam im opsovao, jesam.
legnuo onda u tvoj okrugli krevet, pun te kiše tad.
nemam straha, bila je to gerila, sve ima smisla, sestro
biti žedan, ležati u potopljenom krevetu,
otvorenim ustima hvatati tvoje ogrlice koje plutaju
na površini, oko nosa, pred očima mi.
hvatati ih ko pseto, u dobroj kući.

91. Redovnica (senzacija redovnog)

I onda kažu da je dobra.
Da zna, da hoće – dobra.
More je bezbojno na drugom kraju zaljeva.
To je naš zaljev, onda kaže ona.
I onda ti kažu da tako je.
Da je u redu, da u redu si ti.
I ti stojiš, sva u redu.
I da si dobro i da ćeš biti uvijek bolje.
Bezbojno more ide prema nama, kažeš, i cijeli zaljev će biti bezbojan.
I to je naš zaljev. I tada je.
I onda ti kažu da si dobra.
Jer možeš, jer hoćeš.
Doći će i na tebe red. Tako da znaš:
Da si redovna, da si uredna – dobra.
Taj zaljev stvarno postaje bezbojan.
I tu nema ničega unutra, onda znaš.
I sjediš i rješavaš papire, svaki dan do početka plime.
To neće proći. To neće stati.
I onda ti kažu da si lijepa.
Da imaš, da nosiš, da radiš – lijepa!
Zaljev je velika rupa puna vode!, ne zadereš se.
Sjedneš na stolicu, za stol, za papire.
Danas si stavila plavi cvijet u kosu.
I onda ti kažu da si naša.
Da si tu, da si da, da jesi – naša.
Zaljev je bezbojan, dobar.

 

38. Arirang (paralelna senzacija)

Napisat ću jedan Arirang. To će biti tekst koji će pjevati o prijelazu, o Arirang prijelazu. Učinit ću to zato što sam sada vidio mrtvog leptira na podu pored kauča. Onog šareno-smeđeg, onog kojeg nitko ne voli previše vidjeti, kojeg mnogi nazivaju ružnim. Očito je umro noćas za sparine. Primio sam ga za krilo. Oprezno. I mirno. Nosio ga do prozora. Ispustio ga iz prstiju. Nije poletio, nisam to ni očekivao. Lagano je padao prema dolje. I opet je, usred zime, procvalo cvijeće gore na prijelazu Arirang. Da, gore, tu u mojem vrtu, na kauču u sobi. U zoni razgraničenja. Planina je visoka i nastavlja rasti.

191. Glazbena avenija (senzacija šlagerskog križanja)

Drugi lokal, jedan te isti dan. Uvijek. Avenija je poluprazna. Ne uvijek. Sjedio sam prekriženih nogu. Onako kako ih češće prekriže žene. Moj otac je isto tako križao noge, a nije bio žena. Toliko o križanju. Doduše, žena srednjih godina, sjedila je za stolom prekoputa, prekriženih nogu onako kako to muškarci čine. Češće. Bojim se da svo to križanje i nema puno veze sa glazbom. Žena je gledala kroz izlog, van na aveniju. Ja sam okrenuo leđa svemu vani. Ipak, primat nad svim preuzela je jedna pjesma u cijelom repetoaru šlagera, od kojih niti jedan, to si moram hladno priznati, nije promašio. Želim znati gdje je ljubav… I tako dalje, kako već šlager ide, što je manje bitno za ubojiti dojam, samo refren i lajt-melodija (ne shvatiti istu kao laku), tako to ide. Zapravo je stvar u matematici, no ja odavno više ne znam niti tablicu množenja, i neću kvariti čeznutljive melodije izvedene prostim računima, jer upravo one su pomakle usta toj nekolici različitih likova prisutnih u lokalu. Zirkajući okolo, oprezno, istovremeno i sam slomljen pod snagom melodioznog računa, primjetio sam da je žena koja gleda van na aveniju, jedan muškarac u prolazu, o, kako sam mu uhvatio pomicanje usta taman na refrenu!, baš kao i konobaru iza šanka, možda još nekolici prisutnih, manje jasno uhvatio, ali, o, da!, svi su otpjevali nečujno te riječi koje su i u samom naslovu pjesme-šlagera. Toliko o križanjima, drugi put. Možete mi vjerovati da je bilo baš tako. Ako ipak niste povjerovali senzaciji koju sam opisao, znajući da se jednu tako intenzivnu senzaciju i ne može doli opisati, ništa više, jer se bojite kako je moje prevaranstvo iznova izišlo na vidjelo, onda sami izađite na aveniju. Da, ako me ne znate do sada… Žena koja gleda van na aveniju i ja sada oboje sjedimo nogu prekriženih onako kako to češće čine žene. Križanja se čuvajte.

 

153. Gazda (senzacija lokala)

Gazda pekarnice smještene odmah do lokala, a s kojim se uvijek srdačno pozdravim, ušetao je i danas na kratku kavu. Iz nekog razloga, možda je i ova hladnoća u pitanju, kao što nisu iskuljučeni niti podmukli udari vjetra, toliko jaki i istovremeno podli da ih je skoro nemoguće opaziti, vrata lokala nisu dobro držala. Neopaženi vjetar se itekako osjećao, nosio je sa sobom hladnoću (to je njegova dodatna podla rabota) koja je prolazila kroz drvene stolove, u tim trenucima neklimatizirani zrak, kroz kosti i kose. I ništa više. Bilo je neugodno do mučnosti. Gazda lokala, a niti njemu ne znam ime iako se se odnosimo jedan prema drugom kao stari znanci, požalio se nikome određenom na neshvatljivi kvar na vratima. Gazda pekarnice ustao je od šanka i šutke izišao van. Natrag do pekarnice? Nekoliko trenutaka kasnije vratio se s odvijačem (mogla je biti i velika olovka u pitanju) i počeo raditi njime nešto na bravi. Uskoro je zatvorio vrata. Hladnoće je nestalo zajedno s podmuklim vjetrom. Hodajući polagano prema šanku – pogledao me. Jedan kratki pogled. Kimnuo sam potvrdno glavom. Čuo sam njegov glas ispunjen tipično nenaglašenim ponosom: ”Sređeno je. Doktorski.” Obuzelo me gađenje na trenutak. Brzo je prevladala ugoda od topline koja je ispunila prostor. Tada je iznenada zapuhao vjetar. Obuzela me nevjerica. Pogledao sam prema vratima. Bila su čvrsto zatvorena. Okrenuo sam se prema šanku. To je gazda lokala pojačao vjetar. Gazda pekarnice je sjedio za šankom sa zadovoljnim osmijehom na licu.