Piše: Greta Grakalić Rački

U Slavonskoj kući, smještenoj u Osijeku, i to u kulturnom centru Osijeka, sastale su se tri nepoznate osobe kako bi napisale knjigu o filozofiji i teologiji modernog vremena. Biti će to ne samo knjiga, već manifest, onih koji će u budućnosti vladati svijetom. Spodobe su nosile plave kombinezone, a u rukama su imale torbe s alatom. Prosječan građanin rekao bi da su to obični majstori. Ali nisu bili… a, ne, ne…
Naručili su pivo i krenuli u akciju.

1. poglavlje ili o 30. 4. 2010 u 10:24 am

Ovo je prva stvar koja bijaše zapisana u knjizi koja će promijeniti povijest čovječanstva.
Danski kraljević Karlo bio je veoma radostan toga dana dok je šetao po Krašiću. Ustvari, on nije bio iz Danske, niti je bio kraljevć, ali je imao poremećaj ličnosti zbog seksualne privlačnosti prema Hamletu. Mislio je da će mu se svidjeti ako bude više nalik njemu. Naravno da ga nije zabrinjavalo što Hamlet ne postoji. Upravo je tada tim istim parkom šetala detektivka Mlok (sa umlautom). Naravno, čim je vidjela čovjeka u tajicama i s plaštem prebačenim preko ramena, zaključila je da ga mora pritvoriti.
“Na pod, majčicu ti jebem!”
“Zar da svoju odoru zaprljam ja, koji oca svog još prežalit’ ne mogu?!” patetično je viknuo Karlo u lošoj inverziji i krivom metru. A sada je na njega pao mrak.

Da, Tonka nikako nije mogla reći da je sretna sa svojim životom… Tog dana gledala je u mutnu Savu, a i oči su joj bile mutne kao Sava. “Zašto me Osijek nije želio?” pitala se. “Zašto moram biti osamljena?”, “Zašto patim?”. Tjeskoba je njena bila opipljiva poput kamena, kao što bi rekli loši pjesnici. Okrenula je tužno lice spram neba i povikala: “NE! Neću više! Sad je gotovo!”. A onda se netko zaletio na nju i oborio je na pod. Pokušala se obraniti, ali nije mogla. Zadnje što je vidjela bio je bijeli kombi u koji su je ugurali. A tada je nastupio mrak.

Scheggy je bio opasno natmuren. Preko puta njega spavala je Rosh Hassanah. Gledao je malo u nju, a malo u sliku Adolfa Hitlera koju je nosio sa sobom. Već su bili nadomak cilja, nadomak Osijeka. Već je rezervirao mjesta u “Tufni” iako za to zapravo nije bilo potrebe jer se Tufnić tamo seksao sa svojom ljubavnicom, pa gosti i nisu bili baš oduševljeni. Jebi ga! Pogledao je koz prozor vlaka i tada je vidio NJIH. Bili su udaljeni svega par metara od vlaka na opustošenoj livadi. Bili su to CERVI, ali o njima nekom drugom prilikom.

A, Demetra je bila zabrinuta. O moj Boze koliko. Trčala je po svom stanu, bacajući viklere i psujući veoma glasno. Veoma. Tako gnjevna bješe. Tako strahovito bijesna. Napokon joj je prekipjelo pa je odlučila staviti maskaru. I pozvati jedinoga koji bi možda mogao odgonetnuti problematiku kojoj nije vidjela uzroka – SLOVAKA SLOVAKOVIĆA SLOVU.

“Slovoooooooooooooooooooooooooooooooo”
“Gospodarice moja?” pojavio se odnekud sišući mango
“Dakle, vidiš li nešto neobično ovdje?”
“hm, pa i ne baš… oprostite…”
“Falus, Slovo. Pogledaj moj predivan falus”
Slovo se okrenuo prema mjestu u dnevnoj sobi gdje je stajala divovska brončana statua falusa i zgroženo zastao. Usta su mu se oblikovala u nečujni krik, kako bi to rekli loši komercijalni pisci.

Pustimo sad malo Demetru i upoznajmo novi lik veselog pijanca Steve koji je pratio već nam dobro znanog shizofrenog kraljevića Hamleta. Hamlet je baš prao zube ne Manduševcu, a Stevo je cugao Brandy u njegovoj sjeni, jer Hamlet ne bijaše smršavio još od razdoblja baroka.

STEVO (pijano, jedva da ga se razumije):”Ja san pijan, razumiš? a e. Ne moš’ ti tu ništa, razumiš?”
HAMLET(u stilu prepotentnog intelektualca): “Oho! Nešto je trulo u državi Hrvatskoj! Pa možda, onak, 99% pučanstva, ali nema veze, zato smo Mi tu. Sredit ćemo Mi to, kad smo pametni i talentirani! MI SMO IKONE! Mi smo poslani da izbavimo Hrvatsku. Daaaa…”
STEVO (pijano pjeva zeku i potoćić. Zatim pijan padne i zaspe)
HAMLET (zgroženo): “seljačina neotesana” (zamah kosom)

 

A sada putujemo iz Zagreba u Osijek, jer ipak je ovo roman o tom divnom gradu. I tamo, u staroj tvrđi, čeka nas još jedna osebujna treš scena, koja je malo kratka, ali nema veze. Poanta je jasna.

Crna zakukuljena prilika jezdila je kroz noć. Svratila je na domaću medicu u Slavonsku kuću. Nastavila je šetati ulicom dok nije došla do Tufne – ujedno noćnog kluba i hostela. pokucala je na zelena oljuštena vrata. Iznutra su se čuli koraci i tih glas upitao je “tko je?”.
“Vjeruješ li u našeg izbavitelja?”
“Molim, u Isusa?”
“Pogrešan odgovor!”
Razvaljena vrata. Krik koji je proparao noć. Tufnić (vlasnik Tufne) – usmrćen.

Činjenica: vrane su ptice. Činjenica: vrane su osvetoljubive. Činjenica: Vrane su podanice Boćjem, poznate i kao “Iločka Kraljica Vranastih Bića” – ili kraće I.K.V.B. Trenutno Boćjem u svom starom pohabanom kaputu pijana hoda ulicom i dere se kako su je podanice napustile jer je netko s njenog prozora bacio kondom u njihovo gnijezdo. A vrane ne vole lubrikant, A NE. Nikako. I sada je vrijeme za….

 

Greta Grakalić Rački (1990.) je studentica teologije, bavi se glumom u glumačkoj družini ”Eho”, a naslovnu ulogu igrala je u predstavi ”Narančina kora”. U slobodno vrijeme piše. Ovo je iz njezinog romana prvijenca ”Osijek, grad koji me nije volio”, a koji bi se trebao pojaviti početkom iduće godine.