Havana

poredah zadnje zgužvane novce
unutar lijeve smrdljive cipele.
vani su zavijala vatrogasna kola
potpomognuta nesnošljivim
zadahom dima od mnogobrojnih auspuha.

stajao sam zarobljen bujicom ljudi
i automobila na sred pakleno
vrućeg bulevara.
kroz sive zavjese
dopiralo je vrelo crveno sunce,
prošarano vječitom prašinom
sipajući u vidu zlatnog polena.

nadjačan toplinom pošao sam frižideru
zadnjem uporištu riječi hladno.
moja želja o postojanju
zaboravljene boce hladnog piva
stoji zakovana kao Isus
za bijela masna vrata frižidera.

 

kucala je pokazujući jasno meni
telepatski smjer, glasom očajnika
zavapio sam na sretan pivski prizor.
otvorio sam i sjurio niz upaljeno
vrelo grlo maglovitu i hladnu tekućinu.

mali povjetarac je dopirao
od zamagljene boce.
miris Evropskog pivskog hmelja
dovukao je s vana mentalni utisak
mrtvog tek otkrivenog leša
zadavljenog vlastitim smradom
ili prosto usmrćeno od žeđi
ležalo je tijelo.

jednako u pustinji čumio bi
indentičan prizor, bizarno iznad
zabezeknutih posmatrača sija reklama
skupog belgijskog piva.
na suncu smrdi leš.

kora od banane odbačena iz ruku
prenapuhane sekretarice služi kao
stop zona zadihanog znojnog policajca.
debela žena mirno širi
svoje afričke nosnice udišući smrad od leša
kao voodoo afrodizijak koluta bionjačama
i ponovo gotovo nastrano udiše.

osjetio sam kako joj se grči moćna guzica
otkrivajući nekrofiličan nadražaj
mlade zdrave domaćice.
debeli znoj izbija ispod
svježe oprane odjeće
nagriza obline i pokazuje mišićno
moćno tkivo crne žene.

pohotna navika tjera žrtvu
sa namjerom da je svakim
novim udisajem udavi.
ja oholo i dalje gledam bulevar,
u reklamu piva, frižider
koji se u prodavnici otvara i zatvara.
zveketom boca pjenušavog napitka
jasno sada me poziva.

zadnjim naporom navukoh hlače
i podesih znojnu košulju.
povukoh paralelu bulevarom
prema prodavnici alkohola.
dopustih da me hladan zrak
klima uređaja probudi i pripremi.

moja žedna njuška čekala je
na bliski susret sa pospanom
srednjovječnom ženom.
ja sam ovdje bio unajmljen statista
pozorišnog SCI FI komada.
pripadnik sam vanzemaljskog roda,
crpim pivo kao ekstravagantan hir
međuzvjedane zajebancije.

ja nisam bio stvaran pod svjetlom neona.
moja bolesno bijela put
plašila je malobrojne ljude.
previše čisto i očuvano
sam djelovao na tako brutalnom mjestu.

čak i moje naoko nježne ruke
grčile su znojne novčanice
otkrivajući bolesnu ne pripadnost.
blagajnica je silovala žvakću gumu.
divljački pojačavajući moj znoj
pritišćući sve jače i intezivnije.

usmrtio sam je pogledaom dva puta.
istim onim otvaračem za vino
što je sijao na kasi zaboden
negdje u visini lijevog oka.

žvaka je blistala na stolu
gdje je izlizani dio površine
pokazivao ružičastu pljuvačku
i mali balon sukrvice
što je prkosio sparini dana.

uredno primih kusur izađoh van
na sunčan i prašnjav dan.
pođoh još jednom zgradi.
smrad u stubištu bio je nesnošljiv
urinirao je sinoć neko
pored prvog stepenika,
mokraćni jak zadah grizao je za oči.

na drugom stepenišnom okretištu
čekala je žena obasjana
prozorskim svjetlom
sijala je divna žena.
nasuprot svjetlosti iluzija stvarna
u svoj ljepoti.

privikavalo se moje oko
na njen parfem i raskošnu blizinu
žedno dodirnuh laž
carstva svjetlosti i sjenki.

prođoh pored nje motreći je intezivno.
napokon sam bio unutar stana
druga runda znojenja me čeka.
pivo je hladno i popunjava
prazan prostor frižidera.

ja sam spreman ponovo da krenem
u smiraj dana znojan od života
nesnošljivo težak.

Wednesday, December 7, 2011 at 12:22 pm — lokacija Habana, Ciudad de la Habana.
(Stevo Basara)