Piše: Marijan Grakalić

Sirene akademske slikarice Karine Sladović (1965.) pozdravljaju nas sa Gornje grada nalazeći svoje utočište pod starim krovovima Griča u restauriranim prostorima ”Galerije osmijeha” u Radićevoj ulici 37.

Rijetkost je da se jedinstvena izložba grafika, akvarela i slika fantastičnih bića iz nepreglednog mora koje okružuje cijeli svijet i svakog od nas ponaosob predstavlja kao bogato i raznovrsno slikovno nastojanje kako bi se u raspršenim trenucima svakodnevnice makar pogledom oslonili na u ovo moderno vrijeme zanemarenu i zatomljenu bajkovitost. Ciklus sirena koji upravo nastaje u atelijeru ove zagrebačke umjetnice, i kojeg ovdje vidimo u jednom fragmentarnom izdanju, nastavak je nezadrživog prekoračenja privida oslikanog već i prije u brojnim fantastičnim svjetovima koji su njena stalna tema. Slika tu postaje iskreno ovjerovljenje mašte bliskoj dječjoj igri neopterećenoj strogim branama vidljivog i nevidljivog, pa zato iz plesa onih sjena na vodi što su moguće bile akteri neke drevne a moguće i one još pred-arhaične prve pozornice, sada izranjaju mitske sirene kao neupitni stanovnici poetične imaginacije osobnog slikovnog svijeta.

Nema tu bojazni niti težine unutarnje drame zbog koje bi se navodnom greškom moguće naslikala i kakva fatamorgana ili na početku pismenosti opisano strašno obuzdavanje koje je nužno da se odupremo onim najjačim vezama kakvim nas osim mitskih sirena još jedino može vezati sama smrt. Oslobođene od stege uzora ovdje se one prikazuju u kontekstu drevnog epigrama kako je život ponekad ”slađi od pjeva sirena” a svaki potez ili pogled krajičkom oka upućuje na izvorni eros što je po svojoj naravi koban podjednako za ljude, sirene, obale i gradove, pa čak i zvijezde repatice za koje se nekada vjerovalo da iz istog razloga padaju na zemlju.

Filozofi antike vjerovali su kako svaki izvor, rijeka, fontana i dakako more imaju svoje nimfe i vodene duhove ili pak zavodljive sirene u kojima buja eros unutrašnjosti što životne sokove zadržava unutar bića vodeći ga u cjelovito nadstvarno i u biti puteno blaženstvo. Slike sirena Karine Sladović na tragu su tome. Izložene ovdje na Gradecu kojeg sada kao imaginarnu hrvatsku Itaku zapljuskuju valovi svih mora i svih putenih tajni, postaju nevidljivi ali slatki zov koji vodi iza praga znanja i dometa pogleda. Snažna čežnja ka potpunosti i cjelovitom zadovoljstvu djeluje nestvarno kao i predstava lika sirene. Zato su nam u vremenu kojim vlada surova nesklonost ka neupitnoj moći ljubavi njeni radovi upravo nesvakidašnje topli i bliski.