Piše: Marijan Grakalić

U svakoj sudbini ima dio tajne koja se nazire već prvim korakom. Zbog toga se život ponekad može pričinjati kao susret dva svijeta, svakodnevnog i onog manje providnog u kojem Machu Pichu nije tek zagonetni grad djevica na vrhu Anda s grobovima danas nepoznatih prekomorskih Eva pokopanih u obrednim ciklusima sačinjenim po kalendaru planete i božanstva Venere. On je ujedno i strašni apsurd neminovnog prekoračenja što otklanja svaku sumnju o karakteru našeg stvarnog učestvovanja u agoniji smrtovanja. Dodiruje se tu potka života sačinjena od svih boli i radosti u kojima čovjek ovjerava sebe i svoje zemaljsko vrijeme pod sjenkom bezdana zatočenog u zvjezdanom trenutku ponekad dostupnog srcu. Epitaf čovjeku oduvijek je kozmičke prirode, pa makar osoba bila i nepoznata i daleka. Pogađa nas kao snažno osjećanje žalosti i kivnje kada se čita povijest i smrt zadnjeg vladara Inka kralja Atahualpa kojeg je konkvistador Pizzaro u zamjenu za sobu punu zlata zadavio kako bi svrgnuti vlada time izbjegao za njega sramotnu smrt na lomači.

Oltar cijele jedne turobne povijest kao da je danas sažet u tamni granitni žrtvenik, sunčani kamen, smješten u središte tog svetog i tajanstvenog grada, a moguće i onog izgubljenog kozmosa koji je nestao onda kada su potrošene sve suze koje su imale privilegiju da budu pečat koji nas povezuje sa sada izgubljenom dimenzijom tog dalekog i nepoznatog svijeta. Orijaške kamene blokove drevnog grada, vrhunce pod snijegom i sačuvane etape najduže ceste na svijetu koja vijuga kroz planinske vrleti Anda kao da i danas okružuje mnoštvo mrtvih, onih davno umrlih i nestalih, neopipljivih unatoč tome što su nekada izgradili svoj čvrsti svijet od kamena i snova. Identitet tog bivšeg čovjeka koji je vladao planinama i klanjao se Suncu, potomka legendarnog bjelobradog Virachoce, mistika što je također vjerovao u prekogrobnu sen o čemu svjedoče pronađene mumije, rastvoren je nastankom novog svijeta. Ta drevna mjesta na kojima se nekada živjelo sada su spomenik koji svjedoči isto ono što i naše srce, o onoj nepravičnoj i strašnoj pobjedi smrti kao konačnog simbola svršetka u kojem je zauvijek nestao čitav jedan svijet.