Piše: Marijan Grakalić

U živom i planetarnom fenomenu marginalnih religioznosti veliku medijsku pažnju već duže vrijeme privlači kontraverzni novi religijski pokret poznat pod nazivom Scijentološka crkva (The Church of Scientology), ponajprije zahvaljujući njenoj politici da u svoje redove adaptira što veći broj holivudskih zvijezda i celebritija. Nedavni razvod zagriženog pripadnika ove vjerske i mistične skupine, svjetski poznatog glumca Toma Cruisa od njegove supruge Ketie Holmes koja više nije mogla izdržati uplitanje te vjerske sljedbe u odgoj njihove djece i intimni život napunio je stranice svih svjetskih magazina. No prava se epidemija interesa ali i kritike scijentologije očekuje na jesen kada je najavljena promocija holivudskog filma ”The Master” kultnog režisera Paula Thomasa Andersona koji je s filmom ”Bit će krvi” (There Will Be Blood) 2007. godine nominiran za Oskara. U novom filmu koji neodoljivo podsjeća na rane dane ekscentričnog osnivača scijentologije L. Rona Hubbarda, glumac Philip Seymour Hoffman glumi izvjesnog Lancastera Dodda utemeljitelja nove sljedbe u pedesetim godinama XX. stoljeća a što upućuje upravo na rane dane danas popularne scientologije. Iako su protiv nekih dijelova ovog filma svoje rezerve izrazile brojne scijentološke zvijezde kao već spomenuti Tom Cruise ali i John Travolta, očito je da će on otvoriti mnoga pitanja o karakteru kulta što ga štuje ova nova vjera. O čemu se zapravo radi?

Scijentologija je marginalna religioznost koja se predstavlja kao vjera ”totalnog oslobođenja” nastala temeljem odgovora duhovnosti na tehnološki napredak i visokorazvijenu birokraciju u modernom društvu čije obrasce slijedi kako u svojem ispovijedanju tako i u organizaciji. Utemeljio ju je Lafayette Ron Hubbard (13. 03. 1911. Tilden, Nebaraska – 24. 01. 1986 Creston, California), pisac znanstvene fantastike i karizmatik opčinjen gnostičkim i ezoterijskim nadahnućima. Hubbardov otac bio je pomorski časnik, pa je on odrastao na ranču svoga djeda u Montani. S ocem je kao dječak putovao na Daleki istok, a potom je studirao na Univerzitetu George Washington kojeg napušta ranih tridesetih godina prošlog stoljeća. Iako je sudjelovao u etnološkim istraživanjima za jedne ekspedicije u Centralnu Ameriku njegovo pravo zanimanje bilo je pisanje znanstveno fantastičnih priča koje je počeo objavljivati 1938. godine u kultnom američkom magazinu ”Astouding Science Ficition”. Futuristički idealizam i herojsko odnosno apolonijsko nadahnuće koje se provlači kroz njegove priče kao i kroz kasnije popularan i na mnoge jezike prevedeni roman ”Bojno polje Zemlja” (naše izdanje objavila je ”Mladost” 1986. godine), bilo je presudno za formiranje učenja ove novognostičke sljedbe. U početku ono je cijeli kozmos gledalo kao jedan živ i jedinstveni organizam da bi se vremenom razvila svojevrsna individualna kozmologija u kojoj je svako ljudsko biće pretpostavljeno kao izvorna božanska osoba ”thetan” zarobljena u materijalnom postojanju. Vremenom se razvila čitava praksa mentalnog ili duhovnog pročišćenja (editiranja) koje svijest pojedinca treba povratiti ili pročistiti (clear) u tu prvobitnu gnozu koja je vječna, sveznajuća i svemoguća.

OKULTNI TEMELJI

Već u svom ranom djelovanju Hubbard izražava zanimanje za magijsko, okultno i fantastično, no kako je izbio rat odlazi u mornaricu i služi na brodu kao pomorski časnik što će kasnije imati značajnog utjecaja na ustroj njegove Crkve i njen borbeni ”Pomorski red” (Sea rog). No, odmah po svršetku rata povezuje se u New York sa Johnom Whitesideom Parsonsom (1914.-1952.), jednim od važnih nasljednika magijskog nasljeđa u čuvenoj Crkvi Theleme što ju je 1904. godine u Londonu nakon povratka iz Egipta utemeljio ekscentrični i svjetski poznati britanski okultist i prorok novog doba (Theleme) Aleister Crowley (1875. – 1947.). Parsons je ujedno bio i pionir u istraživanju letova na raketni pogon i veliki ljubitelj znanstvene fantastike pa ga je to višestruko povezalo s mladim Hubbardom. Parsonsov doprinos istraživanju krutog raketnog goriva (kao i Crowley bio je prirodnjačkog odnosno kemijskog obrazovanja) dokazan je genijalnim. Kasnije je postao presudan za američko osvajanje svemira i izradu raketa tipa Polaris. Od 1936. godine radio je za ”Guggenheim Aeronautical Labaratory” u Pasadeni s Frankom Malinom i Theodorom von Karmanom koji svojim izjavama svjedoče o njegovom izvanrednom doprinosu razvoju raketnog i mlaznog pogona. Parsons potom postaje i suosnivač laboratorija za mlazni pogon, iako je mnogima bilo neobično što je prije svakog eksperimenta recitirao Crowleyevu pjesmu – ”Himna Panu”. Godine 1942. po izboru samog Aleister Crowleya dobio je čelno mjesto u ”Loži Agape” mističnog reda ”Ordo Templi Orientis” (”Reda istočnog hrama” kao tajnog društva Crkve Theleme) u Kaliforniji, te je bio iniciran u visoke magijske obrede.

John Parsons bio je po mnogo čemu ključna osoba što je pisca znanstvene fantastike, sklonog okultnom i neobične osobne karizme kao što je to Ron Hubbard, približila duhovnostima novog doba kakve je ispovijedao Crowley i njegovi sljedbenici. No, bilo je tu i drugih dodirnih točaka. Njegova kuća od 11 soba nazivana ”Župni dvor” bila je stalna pošta raznim ekscentričnim ličnostima i umjetnicima kao što su to novinar Nieson Himmel i Fizičar Robert Corong koji je sudjelovao u izradi atomske bombe. Hubbard je tu upoznao i Parsonsovu ljubavnicu Shara Northrup s kojom je kasnije bio u kratkom braku.

PROROK THELEME

Koliko je literatura i vizionarski aspekt znanosti bio značajan u svim tim nastojanjima vidljivo je po tome što je Parsons bio obožavatelj pulp magazina ”Nepoznato” u kojem je tiskana skraćena verzija romana Jacka Williamsona ”Tamnije nego što misliš”. Tu je objavljena neobično važna priča o ”Crvenokosoj ženi” koja jaše na ”velikoj zvijeri”. Prepoznajući u toj priči bitne elemente Crowleyeva učenja o Babalon (grešnici) ali i mitskoj majci budućeg thelemitskog Mesije što će uspostaviti Novo doba u kojem će ljudi biti slobodni i prosvijetljeni te odmaknuti od tradicije patrijarhalnih religija, Parsons i njegova ljubavnica posvećuju se u obredu ceremonijalne magije ”Mjesečevo dijete” (Moonchilde). Aleister Crowley opisuje cijeli obred i njegovo značenje u jednom svom poetskom djelu gdje govori o magičnom djetetu koje neće biti proizvod okoline već njeno nasljeđe. No, u istome broju časopisa ”Nepoznato” bila je objavljena i inspirativna Hubbardova priča ”Zapisano na nebu”, a kako Parsons nije vjerovao da je to slučajno, tako je i Hubbard kasnije pozvan da se pridruži magijskim obredima.

Godine 1946. Ron Hubbard iniciran je od strane Johna Parsonsa u visoki magijski ritual ”Hermit” Reda istočnog hrama (O.T.O.), te je tom prigodom dobio redovničko ime ”Epress” (Carica). Za ovaj bitni obred seksualne magije Parsons je angažirao svoju novu djevojku Majori Cameron koju je smatrao ”istinskom grešnicom”, jer bez grijeha nema niti ispunjenja rituala. Parsons i Hubbard vidjeli su u njoj čarobnog seksualnog partnera bitnog za ezoterijsko poslanje Moonchilda. Ipak, dijete nije fizički začeto, ali to nije utjecalo na to da se obred proglasi uspješnim na duhovnoj razini, a Parsons i Cameron uskoro su se vjenčali. Sam Crowley koji je tada još bio živ u Engleskoj nije bio zadovoljan takvim razvojem događaja i iako nikada nije sreo Hubbarda smatrao ga je za foliranta koji se želi domoći Parsonsovog novca i djevojke. No da dosezanje božanstvenosti kroz magiju oplemenjenu znanošću nije bila jedina potka cijelom ovom iniciranju Rona Hubbarda u svijet okultnog, pokazalo se veoma brzo. Iste 1946. godine on i Parsons osnivaju zajedničku brodarsku kompaniju na Floridi pod nazivom ”Allied Enterprises”. Parsons u cijeli posao ulaže 21.000 dolara, zajedno sa 1.200 dolara koje je za to dao Hubbard. Čim su kupili brod, baš kao što je Crowley predvidio, Hubbard bježi s njim i Sarom Northrup od Parsonsa ali ih na moru presreće i privodi Obalna straža. Sud države Florida kasnije poništava protuzakonite ugovore i određuje povrat novca odnosno broda Parsonsu. Razočaran Hubbardom i drugima koji su u tome sudjelovali, Parsons podnosi ostavku na mjesto čelnika Lože Agape te prodaje svoj ”Župni dvor”. Ova neobična i zanimljiva figura pogiba za eksperimenta sa živom u svom kućnom laboratoriju 1952. godine, a u literaturi između ostalih opisuje ga čuveni pisac Philip K. Dick u svom romanu ”Dr. Budućnost”.

DIJANETIKA KAO ELIKSIR

Ronn Hubbard oženio se potom sa Sharom Northrop te se seljakao po Americi od obale do obale živeći od invalidnine ratnog veterana i pisanja znanstveno fantastičnih priča. Ubrzo počinje rad na programu za mentalno zdravlje kojeg naziva dijanetika, te ga nudi medicinskim institucijama koje za to ne pokazuju preveliki interes. Principi dijanetike slični su klasičnoj psihoanalizi i pretpostavljaju kako ljudski mozak bilježi svako životno iskustvo, pa čak i ono nesvjesno. Traumatična iskustva (enagrami) pohranjuju se u tzv. reaktivni um koji kasnije može prouzročiti emocionalne i fizičke probleme. Dijanetika je tako metoda pomoću koje se ti otisci i utisci ”čiste” (clear), a osoba stiče ponovo svježu i savršenu svijest, veću inteligenciju pa čak i fotografski pamćenje. Hubbard je ustvrdio da se na taj način mogu izliječiti razne bolesti, gotovo sve od slabovidnosti pa do prehlade i psihosomatskih tegoba. Godine 1950. osniva “Hubbardovu dijanetičku znanstvenu zakladu” u gradiću Elizabeth u New Jerseyju, te objavljuje knjigu ”Dijanetika: Moderna znanost za mentalno zdravlje”.

Kako god, početni uspjeh dijanetike bio je golem. Bila je to jedna od prvih ”samo-pomoći” u svijetu u kojem stalno raste potreba za samo-usavršavanjem, ali i globalnom kulturom u kojoj nove marginalne religioznosti svojim tehnikama i meditacijama nastoje, kako je primijetio čuveni teoretičar kontrakulture i alternativnih pokreta Thoedore Roszak od čovjeka kao ”nesavršene životinje” napraviti onu – savršenu. Hubbard je u par mjeseci prodao oko 55.000 primjeraka svojih knjiga, a procjenjuje se da je prodavao oko 4000 tisuće tjedno reklamirajući dijanetiku kao najvažnije otkriće čovječanstva nakon vatre, kotača te luka i strijele. U tom kratkom periodu osnivani su brojni ”revizorski timovi” koji su plaćali oko 500 dolara za tečaj da nauče dijanetički program i da ga onda mogu primjenjivati u terapijama. Počeo se stvarati veliki novac i dijanetička zajednica se širi, nastaju i autonomni i nezavisni centri koji u cijelu priču uvlače mnogo okultnih i ezoterijskih sadržaja. Istodobno časopis ”Scientific American” smatra kako Hubbardova knjiga sadrži “više obećanja i manje dokaza po pojedinoj stranici od bilo koje publikacije još od izuma tiska “. Kako bilo, pokrećući veliku organizaciju i medijsku kampanju, unatoč prilivu novca, njegova se zaklada ubrzo našla u dugu od 200.000 dolara a mnogi pobornici dijanetike napuštaju je nezadovoljni skromnim ili nikakvim rezultatima. U ljeto 1951. godine Hubbard zatvara svoju Zakladu i razvodi se od Share Northrop koja započinje vezu s nezavisnim dijanetičkim ”revizorom” Milesom Holisterom. Hubbard par prijavljuje FBI-u koristeći američku anti-komunističku histeriju za tada žestokog makartizma tvrdeći kako je Miles komunistički provokator. Shara Northrop zbog tog je pritiska bila prisiljena povući sve javno iznesene optužbe protiv Hubbarda. Oni ubrzo potpisuju razvod kojim njihova tada jednogodišnja kćer ostaje sa majkom.

Da bi izbjegao dugove iz New Jerseya Hubbard se seli u Wichitu (Kannsas) gdje uz pomoć milijunaša Dona Purcella osniva ”Wichita Fundation” koja nanovo ispovijeda dijanetičku praksu. Ipak, sud odlučuje kako je nova institucija odgovorna za dugove prethodne Hubbardove Zaklade pa tako ova odlazi u dobrovoljni stečaj i prije no što je zaživjela. Milijunaš Purcella je temeljem njihovih dogovora polagao neka prava na autorstvo nad dijanetikom. a to je dovelo do novih parnica. U cijelom tom košmaru Hubbard se odlučuje ponovo oženiti, ovaj puta sa osamnaest godišnjom Mary Sue Whipp koja je bila njegov dijanetički sljedbenik. Novi par se seli u Phoeniks (Arizona) gdje Hubbard pokreće svoju prvu Scijentološku udrugu koja ima za cilj promovirati ovu ”novu znanost” nastalu kao odgovor na izgubljeno i propalo dijanetičko iskustvo.

DETEKTOR ISTINE

Scijentologija pretpostavlja da je čovjek duhovno biće, thetan, koje se kroz procese ”čišćenja” oslobađa i postaje sve savršenije i slobodnije. Vremenom se ova praksa razvila u golem opus tehničkih i praktičnih zapisa i pravila, a osnovni fenomen bio je e-metar kojeg je 1952. godine predstavio sam Ron Hubbard. Za razliku od detektora laži ovaj stroj je po scijentološkim vizijama neka vrta ”detektora istine” i nadopuna već poznatoj dijanetičkoj praksi ”čišćenja svijesti”. Spravu je izmislio nadareni inženjer Woltoni Metison i iako ona funkcionira kao naprava na električnu energiju, smisao joj je dao upravo Hubbard videć u njoj svojevrsnu modernu tehnološku hostiju. Po mišljenju stručnjaka iz Sveučilišta u Tubingenu, riječ je tek o jednoj nedostatnoj spravi za ”mjerenje električnog otpora kože”. Kako bilo scijentologija svoj put započinje davne 1952. godine kao udruga koja funkcionira na principu franšize, a rezidenti koji preuzimaju Hubbardov nauk, daju mu desetak posto od zarade. Cijela stvar se početno reklamira kao nauka i samo-pomoć, da bi već 1953. bile registrirane tri crkve (Crkva američke znanosti, Crkva duhovne znanosti i Scijentološka crkva) koje osnivaju Hubbard, njegova supruga Mary Sue i njihov tajnik Ivan Galush. Sama soterija danas pak za službeni osnutak Scijentološke crkve uzima datum od 18. veljače 1954. kada je osnovana Scijentološka crkva u Kaliforniji. Iste godine Hubbard dobiva parnicu protiv milijunaša Dona Purcella kojom mu je vraćeno autorstvo na dijanetiku. Sada brojne dijanetičke zajednice postaju dijelovi nove scijentološke konfesije pa Hubbardovi prihodi rastu. On stvara novu organizaciju koja nije nimalo volonterska ili raspršena i nevezana kakva je bila u svojim počecima ona dijanetička. Samo u 1957. godini iz bruto prihoda crkve koja se širila procjenjuje se da je zaradio 250.000 dolara, pa tako 1959 godine kupuje zdanje Saint Hill Manor iz 18. stoljeća u Sussexu, a koje je ranije bilo u vlasništvu Sawai Man Singh II. i Maharaje od Jaipura. Kuća je postala na neko vrijeme Hubbardovo prebivalište i međunarodni trening centar za scijentologe.

Kasnija istraživanja smatraju kako se Hubbardova scijentologija u dobrom dijelu zasniva na reinterpretaciji mjerenih tehnika proizašlih iz istraživanja psihologije motivacije koja su bila rađena od strane američkih biheviroističkih psihijatara u pedesetima. Ključan je bio tekst psihologa Vancea Packarda koji je razvio metode istraživanja u psihijatrijskoj tehnici zasnovanu na pretpostavkama određenih zakonitosti glede podražaja i odgovora, a što je Hubbard dogradio vjerom o prirodi gnostičkog vječnog duha, upotrebom e-metra i znanstveno fantastičnim vizijama o milionima godina starim vanzemaljcima koji nastoje porobiti čovječanstvo i vladati ljudskim rodom.

RELIGIJA I KULT

Kao religija scijentologija je priznata jedino u Sjedinjenim Američkim Državama putem ustavnog prava na slobodu vjeroispovijesti koja je sadržana u prvom amandmanu američkog ustava. U Australiji scijentologija nije dobila pravo upisa u registar vjerskih zajednica, ali ga je ostvarila u Španjolskoj gdje ga je odobrio Vrhovni sud. U Hrvatskoj je scientologija priznata kao dobrotvorna vjerska organizacija, a isto tako ii u Nizozemskoj, Mađarskoj, Portugalu, Švicarskoj, Kazhstanu, Kirgistanu, Meksiku, Indiji, Albaniji, Sloveniji, Japanu, Švedskoj, Austriji, Novom Zelandu i Francuskoj. Po popisu od 2009. godine u Americi 25.000 ljudi ispovijeda ovu novu vjeru.
Već početkom šezdesetih Hubbard je zamoljen da napusti Englesku a vlasti zabranjuju rad njegove luksuzne rezidencije. Razloga tome bilo je više ali u osnovi se svode na kršenje ljudskih prava i zloupotrebu crkvene institucije da bi se izbjegla davanja. U to vrijeme on stvara čitavu flotu brodova kojom plovi po Mediteranu, kao časničku službu unutar svoje ”crkve” koja se naziva Sea org i ima militantna obilježja. Istodobno u Sjedinjenim državama i drugdje nastaje i njegova ”sigurnosna služba” koja se bori protiv svih napada na scijentologiju. Isti se pripisuju međunarodnoj nacističkoj zavjeri nazvanoj “Tenyaka Memorijal” u koju su navodno povezane mreže farmaceutskih tvrtki, banke i psihijatri koji pokušavaju preuzeti svijet u svoje ruke. Godine 1973. izbila je prva velika afera poznata kao ”Snjeguljica program” kada su scijentološki sljedbenici u Sjedinjenim državama pokušali da iz državnih institucija, računajući tu i FBI, ukradu oko 90.000 stranica dokumenata raznovrsnih svjedočenja o negativnoj prirodi i djelatnosti ove crkve. Ubrzo se na taj skandal nadovezalo i francusko sudstvo optuživši Hubbarda za nelegalnu zaradu. Veliki skandali potresli su i Njemačku gdje su članovi ove vjerske skupine također optuženi za u manipuliranje i manipulacije. Sve to, kao i činjenica da je po pisanju magazina ”Forbes” Hubbard samo u 1982. godini na ovaj ili onaj način utržio 200 milijuna dolara, mnogima dovoljno govori o stvarnoj pozadini ove ”vjere”.

Ron Hubbard doživio je moždani udar na svom posjedu ”Blue Bird” 17. siječnja 1986. godine. Umro je tjedan dana poslije, a tijelo je kremirano i pepeo raspršen u moru. To nije odagnalo sumnje o prirodi njegove smrti kao što nije spriječilo niti dinastičke nedoumice i nadmetanje za naslijeđe ovog unosnog duhovnog prijestolja. Hubbard je pod lijekovima tipa Vistrail potpisao oporuku, pa i zabranu obdukcije tijela koja se pozivala na religiozne razloge. Naslijedio ga je David Misacavige u doista čudnim okolnostima u kojima su pojedine viđene scijentološke ličnosti otišle sa scene ili nestale na neko vrijeme, a neke zauvijek. Nasljednici su prokazani zbog ”ispiranja mozga” i kojekakvih metoda, a također su potom ojačali i pokreti i kultovi nezavisne scijentologije odvojeni i samostalni od matice.

Scijentologija je zasigurno jedan od najznačajnijih i najraširenijih novih religijskih pokreta u modernom svijetu. Sami tvrde da imaju preko osam miliona članova, no njen utjecaj golem je zbog medijske potpore i glamuroznih predstava filmskih zvijezda koje je ispovijedaju. Kod nas ona postaje prisutna osamdesetih godina u fragmentarnim oblicima da bi se prvo sramežljivo a onda i javno predstavila tek nedavno.