Preumorna

Umor dođe od čekanja, predugoga nesretanja.
Od čitanja i crtanja i po ravnom posrtanja.
Od novina bez novosti i zemaljske olovnosti.
I od neba što te tišti i od ništa što te ništi.

Umor se od riječi stvori i praznine što umori.
Od vrtnje u tijesnom krugu, prašine u vidokrugu.
Od svađe i od zle krvi i tuge, što život mrvi.
Od gluposti vapijuće, punog trga, prazne kuće.

Od onoga što se mora, bez predaha i odmora.
Umor koji slama kosti, sve od rada bez radosti.
Umor teži od sjekire, svakog dana što izvire
Od nošenja prazne vreće, neljubavi i nesreće.

(Božica Jelušić, 1. kolovoza 2012.)

Božica Jelušić (1951.), hrvatska pjesnikinja. Završila je studij hrvatskoga i engleskoga jezika. Od mladosti piše poeziju i prozu. Objavila je trideset i pet knjiga od kojih se isitću ”Kopernikovo poglavlje” (poezija), ”Libela” (poezija), ”Rukavica soneta” (soneti, te kajkavske zbirke: ”Nočna steza” i ”Štorga”. Kao nositeljica Fulbrightove stipendije bila je na University of Washington, Seattlu, o čemu objavljuje knjigu putopisa ”Okrhak kontinenta” 1989. godine. Prevodi s engleskoga i njemačkoga jezika, crta i recitira. Za biblioteku “Nobelovci” (ŠK Zagreb) prevela je poeziju W. B. Yeatsa. Aktivno se bavi ekologijom a najveći dio vremena posvećuje prirodi i unuku Leu Filipu. Pjesme joj je u antologiji ”Zywe zradla” (1996.) sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.