Piše: Marijan Grakalić

Odlaskom Neila Aldena Armstronga, prvog čovjeka na Mjesecu, utišao se gas koji je u ovo moderno vrijeme donio kolosalne odjeke budućnosti. U svijetu sazidanom od tajni i vizija povijesna misija svemirskog broda Appolo 11. nije svediva tek na osvajanje Zemlji najbližeg svemirskog tijela, ona je ujedno i pobjeda unutarnjeg čovjeka i njegovih snova koji čine neukrotivo svojstvo života. Svaki izvanredan događaj posjeduje onu čudesnu narav drame koja povezuje sve nas s iskonskim uzbuđenjem pred nepoznatim i gotovo mitskim. Mjesec je nekad smatran simboličkim i stvarnim mjestom gdje odlaze umrli kako bi se moguće jednom ponovo vratili u svijet živih, upućivane su mu molitve radi zaštite novorođenih, držan je za pretka i biće koje nestaje kako bi se onda ponovo pojavilo na nebu. Stoljećima se vjerovalo kako je on lice onoga koji je prvi umro, utočište duša i vodič mrtvima. Budućnost se svojim krilom može nadviti nad svaku prošlost i svaku legendu i zato je i Neil Armstrong zauvijek na Mjesecu kao prvi čovjek koji je ne njemu bio, iako je prije nekoliko dana pokopan u privatnom ispraćaju u američkoj državi Cincinnati u krugu obitelji i prijatelja.

Kada se 20. srpnja 1969. lunarni modul Eagle odvojio se od zapovjednog modula Columbia i u 20. 17 minuta sletio na mjesečevu površinu prelomila se epoha kozmičke osame na samo jedan svijet. Idućeg dana u ponedjeljak 21. srpnja u 02:51 sati ujutro Neil Armstrong je otvorio vrata svemirskog broda i započeo silazak na površinu Mjeseca spuštajući se preko devet stepenica koje su ga dijelile do mjesečeva tla. U toj ”veličanstvenoj pustoši” kako je opisao prvi utisak mjesečeve površine izgovorio je rečenicu što je bitno odredila povijest: ”ovo maleni korak za čovjeka, ali golem za čovječanstvo”.

Često se ističe kako je misija Appola 11. rezultat hladnoratovskog nadmetanja SAD-a i bivšeg SSSR-a, koja je trebala osigurati svjetski prestiž. Ujedno, ona je ispunjenje riječi američkog predsjednika Johna F. Kennedyija iz njegovog govora u Kongresu 1961. godine u kojem je kazao: ”Vjerujem da se ova nacija mora posvetiti postizanju cilja, prije isteka ovog desetljeća, slijetanja čovjeka na Mjesec i njegovog sigurnog povratka na Zemlju.”

Epohalnost ljudske avanture onkraj mita i svijeta potvrdila se ovdje kao snaga što transcendira zadate okvire, dapače, čak i planete. Stvorena je osnova jedne drugačije poetike nikada prije doživljene u čovjekovoj prošlosti, dok su obilježja mladosti poprimila od tada nove dimenzije. Većina današnjih ljudi rođena je nakon što je čovjek hodao po Mjesecu. Korak ka nekoj dalekoj zvijezdi prestao je biti tek dio mašte. Misija Niela Armstronga potvrđuje kako je to i nešto drugo, hrabrost i srce čovjeka postoji neovisno o svim mrtvima i svim živima kao simbol upornosti i pobjede čak i gore na nebu, na Mjesecu.