OJ HRASTE

Pjesnika
koji je umislio
da je hrast
ne puštajte nikad
o listopadu
iz bolnice van
kud će go
na ulice.

FACE LIFTING

Nekad je u listopadu
bilo dosta oktobra
slavila se i puška i meso
u list svijalo je lastu
u gnijezdo
pisala se knjiga
ispod mora
o podmornicama
popovi su čitali novine
od sredine
moj je otac
za dobro jutro
ispijao loš vinjak
(Badel)
ulicama je kružio
osmijeh
još uvijek si mlad.

ZAVOJITA STAZA

Ljubav kotira na burzi cvijeća u Amsterdamu.
Tale quale. Moj posljednji ispit. Uzmi ili uzmi.
U vinskim podrumima zri vino, a leptir na tvojim
grudima bubri. Gore s okna zamka djeva spušta
suze namjesto vlasi kose. Kako se uspeti
vlažnim užetom u oko, a da ne probudiš
pijane stražare?
Da, čovjek se može utopiti u jednoj jedinoj kapi.
Umakao si misliš, potjera te stiže. Onda sve iznova.
Udarac u potiljak koji te baca na tle.
A sad pjesma molim, mladenci su ostarjeli u kostimima.
Bičuj prokletstva. Lomi prste. Okuj se u dušu.
Zvijezde su većma vrtni patuljci, zvrkovi i zrikavci.
Cvrče u koitusu. Zima se primiče, a ja imam samo jednu
toplu deku na cvijetove koji ne postoje.
Made in Holland. Hajdemo na put.

Duško Babić (1960) pjesnik je iz Zadra gdje je pohađao srednju školu dok je Ekonomski fakultet završio u Zagrebu. Dugo godina bavio se glazbom što ga je svojedobno ponukalo da počne pisati tekstove. Poezija mu postaje prisutnijom razvojem novih medija na Internetu, posebice facebooka gdje je prate brojni prijatelji i poznanici.