Tajna plamena svijeće ne dopire do bezimena srca. Iza svakog križa neko je ime satkano od nade sačinjene od prstohvata onog onostvarnog zrnja orošena kapljicama iz nebeskog potoka. Sjećanje je tu sada mala uspomena koja se čuva za slučaj nenadane providnosti. One koja nas sustiže večeras, a moguće i drugih dana. Također i onda kada se vremena na vrijeme na klecalu iz sna koji se sam po sebi ponavlja priberemo u vlastitom smrtovanju. Tada nas pohodi iskreno bdijenje nad našim mrtvima, ali i bdijenje sa svima drugima, nepoznatima ali bliskima stoga što su preživjeli ljubav.

marijan grakalić

(Slika, Boris Dragojević, Abisso-Lilac-Mori, 80x60cm. Oil on canvas)