Piše: Marijan Grakalić

Radovi Marije Ujević Galetović očekuju nas kao podsjetnik na misli ili sjećanja koja su preživjela ravnodušnost postojanja i otrgla se iz nekog niza ili dosadnog reda stvari da bi se izdvojila i pri tome svojom pročišćenom estetikom potvrdila onu zbilju koja ne pristaje tek na to da je tek stvorena već želi i malo više od toga. Umjetnost tu nema drugog ljubavnika ili srodstvo jer postoji isključivo zbog sebe, autonomno u svakom pogledu. Mašta pri tome nije tek dosjetka već pretpostavka bez koje je nemoguće biti duhovit.

Tako plošna slika oca realističkog manifesta konstruktivizma, Antoniea Pevsnera, gdje je u pozadini plavetnilo neba a na strani onaj čudotvorni bršljan koji do njega vodi, homage je ne samo tom autoru skulptura s kinetičkim ritmom već i svojevrsno promišljanje ritma uopće. Moguće i postupka koji vidi onu pozadinu zbog koje svako prosječno lice pronalazi dinamiku kojom stiče drugo, zanimljivije svojstvo ili sudbinu. Ta težnja da se prikažu egzistencijalne ali i esencijalne tajne još je očitija u slici nazvanoj ”Venecija” koja, dakako, nije panoramske prirode. Muškarac u odijelu korača kamenim pločnikom, tama noći skriva drvo palme, a glava čovjeka rascvjetani je bijeli cvijet. Moguće isti onakav iz revera Casanove koji je negdje drugdje kasnije pretvoren u secesijske ljiljane dok ovdje njegova bjelina simbolizira odnos nevinosti i ljubavi, posebno one skrivene.

Bista glave muškarca od obojana gipsa s cigaretom u ustima nazvana ”Pušač II” upečatljivo je djelo koje ne bježi od počasti navici samozadovoljne prirode koju je vrijeme i društvo predmetnulo u naizgled neprivlačnu pokoru. Skulptura od bronce ”Mačka III” sadrži u sebi sva ona svojstva zbog kojeg je Marija Ujević Galetović klasik hrvatskog kiparstva. Izdužena i zavodljiva forma koja slijedi prirodnost gipkog mačjeg tijela tu posjeduje izraz neupitnog ritam pokreta kakvoga ta bića i posjeduju. Glatkoća crnog tijela ujedno naglašava dojam obeliska koji je iznenada oživio kao životnija, mačka, što je u drevnom Egiptu također hramska životinja. Asocijativno ova skulptura podsjeća i na one pred-inkanske obeliske sa animalnim atributima kakve nalazimo u civilizaciji Chavina, iako je njena izvedba daleko savršenija.

Izložba ”Slike i skulpture” Marije Galetović Ujević u galeriji ”Forum” u Zagrebu važna je i zato što se ustvari nikada ne zna kakve će se skrivene misli tu susresti i možda potom upaliti cigareta upravo u njihovom društvu.