Piše: Marijan Grakalić
U doba kada se kriza medija i slobodne riječi očituje kroz kupovanje pažnje javnosti prigodnim senzacijama i dok se trgovanje najraznovrsnijim ”istinama” nastoji predstaviti kao sloboda javne riječi, te kada se funkcije važnih informativnih kuća svode na ispunjavanje korporativnih protokola ili na službu određenim političkim partijama i geslima, u nas se pojavljuje novi dnevni list ”21. stoljeće” koji naglašava kako je pokrenut i napisan zbog javnosti a ne zbog sebičnih interesa snažnih centara društvene moći. Naglašenu čistoću novinskog dizajna remeti moguće tek prevelik broj boja na pojnekoj od 64 stranice tog dnevnika kojeg kao glavni urednik potpisuje Nada Mirković, dobroznano ime u Hrvatskim novinarskim krugovima. Tu su i Vladimir Milinović i Denis Kuljiš, te Marijan Jurleka i čitav niz novinara koji su u posljednja dva desetljeća bili neobično snažno predani pionirskim počecima novinskih projekata kao što su: ”Globus”, ”Impeijal”, ”Nacional” ili ”Jutarnji list”. Na neki su način svi oni, a godinama su stvarali ”tuđe” medije ponajviše u medijskom carstvu Nine Pavića ”Europa press holding” žrtve vlastitih ideala i zanosa prema novinarstvu i zavodljivom šarmu objektivnoga i istinitog pisanja zbog čega kasnije više nisu bili niti prigodni a ni pogodni kao autori i urednici tamo gdje je novinarstvo ustvari umrlo. Upravo zbog toga njihov nezavisni projekt, dnevni list ”21. stoljeće”, predstavlja moguće i posljednji pokušaj da se hrvatskom medijskom prostoru osigura neovisna novina neopterećena političkim patronima i kojekakvim uvjetovanostima moćnih marketinških kuća koje predstavljaju interese krupnoga kapitala. Zanimljivo je i to da se ”21. stoljeće” pojavljuje nedugo nakon ukidanja dnevnog lista ”Vjesnik” koji je godinama, iako bremenit ne samo svojim problemima nego i problemima i ambicijama svog izdavača to jest hrvatske vlade, bio značajan novinarski standard u nas. U tom pogledu jasno je da bi novi dnevnik mogao lako preuzeti prazninu koja je nastala nestankom ”Vjesnika”, naravno, ne kao službenog biltena vlasti, nego upravo kao nasljeđe one novinarske tradicije u Hrvatskoj koju je oduvijek krasila težnja da se piše bez stega i straha, otvoreno i u interesu istine. Ono što je koncepcijski zanimljivo jeste promišljanje koje se očituje u novoj koncepciji ove nove novine. To je ideja magazinskog dnevnog lista, koja je također poveliki novum ne samo u našim prostorima već i šire. Dakle, iako donosi i vijesti i servisne informacije, ovdje se na jedan veoma jasan način donose brojni magazinski i feljtonistički sadržaji, gradivo koje bi ustvari pristajalo uz svaki bolji tjednik ili magazin. Na taj način dat je i odgovor na tromost koju tiskani mediji imaju prema onima na Internetu, ali je isto tako dnevni ritam iskorišten da bi putem njega oni projekti koji se predstavljaju kao politički tjednici postali suvišni. Za sada se ova namjera ne izražava još u svom pravom i punom obujmu, ali vremenom će se pokazati, naročito ako opseg novine naraste, sva izdašnost i dalekovidnost takve koncepcije. Na kraju, presudna će biti i kvaliteta tekstova koji će e ovdje objavljivati jer oni ovise o mjeri nepotkupljivosti prema političkim strukturama koje po intenciji uvijek žele imati utjecaja ili gospodariti političkim medijima. Upravo zato, oslobođeni stege i mijenja kakvo vlada u velikim korporativnim medijskim kućama koje često sklapaju nevidljive i prešutne dogovore s moćnicima, ne zbog interesa javnost već zbog vlastitoga, izgled 21. stoljeća su okrenuti prema naprijed, prema onom sada dalekom 22. stoljeću. Živi bili pa vidjeli.

