Julijana Marinković: Umjetnost stvari

UMJETNOST STVARI

Ima jedan
daleki prostor
gdje začinje se
radost ptica
ljubav je u
spojenim rukama
nježnog djeteta
otuda složno
preslikava se greška
od nezadovoljstva

Centimetri su samo
uredna matematička harmonija
što određuje
tugu ulicama
Nekad bez namjere
iznova slavimo pobjedu
vlastite tišine
potom bezbroj stihova
razgorjet će
bojno polje

Mizerne su tada čežnje
nošene mrazom
koji dijeli
savršenu liniju
tankog prostora
Ničega više nema
da izbriše krv
tvoje mjesečine
a nije moguće ponovo
naslikati tu živu pahulju
što rađa buđenja
nemirnih rijeka

Trebalo bi zaroniti dublje
da odgonetnemo enigmu
zašto dan
počinje sa zapada
Neki misle
zato što tako
razdanjuje se strah
od vječne melodije

Do tada
zatvori oči
naša je kuća pretijesna
da osmisli
red svih stvari…


Prijevod:Duško Babic