Piše: Edit Glavurtić

Ovo je priča iz davnih vremena, kad se naranče još bile naranče, i nisu se prodavale u plastičnim kantama na “akcijama” trgovačkih centara.

Rijetke i dragocjene čuvale su se i jele polako, a njihova se kora sušila i dugo mirisala.

Željeli smo ih jer su bile rijetke, darivane u izuzetnim prilikama: za praznike, Božić, svetu Luciju, svetog Nikolu.
Kao čarobne svjetiljke svijetlile su kroz naša djetinjstva hraneći želju, potičući bajku.

Vremena su se otad jako promijenila, na naranče se danas malo tko obazire, jer već i petogodišnjaci znaju da sveti Nikola zapravo ne postoji, a darove nose mame i tate. Uglavnom razne igračke, a malo kasnije tehnička pomagala, i video igrice. I slikovnice su drugačije, iz njih su netragom nestali vilenjaci, zmajevi, patuljci i sav onaj čudesni svijet koji je poticao maštu. Sad su slikovnice edukativne: uče se boje, brojevi i dani u tjednu, ali čarolije – nema, jednostavno je iščezla.

I čini se kao da je današnjoj djeci netko ukrao najljepši dio djetinjstva.

Na razne načine objašnjava se stvarnost, a mogućnost za čudo i ne postoji, jer da bi se ono dogodilo, potreban je u njega vjerovati. Ostaviti prostor za svetog Nikolu, Zeku i malog Isusa.

Jer svi se oni obraćaju istom – djetinjem dijelu svakog od nas.

Onom spontanom i dobrom, koji bezazleno vjeruje i sanja u bojama.

Koji ima krila od neba do zemlje, i hrani dušu snovima toliko potrebnim u ovoj suhoparnoj i krutoj zbilji. Upravo dijete u svakom čovjeku potiče na maštanje, stvaranje, let, igru i istraživanje, a iz čuđenja, radoznalosti i ludost mogu nastati veličanstvene stvari!

Zato je važno da svatko za sebe odgovori na pitanje – a što je s djetetom? Je li potisnuto i obeshrabreno? Možda umorno i zanemareno? Zna li se još glasno smijati? Izuti cipele i potrčati? Može li u oblaku prepoznati lik anđela?

Moj odgovor je kratak – nikad nisam posumnjala u svetog Nikolu!

Još uvijek čitam bajke i volim bombone, crvenu i zelenu boju, šarene kišobrane, još se prije spavanja pomolim svom anđelu čuvaru. I znam da sveti Nikola postoji, jer su i ove godine, usprkos svemu, u mom prozoru zamirisale njegove naranče!