Piše: Marijan Grakalić

Kada se davne 1960. godine pojavila u Francuskoj knjiga Luisa Pauwelsa i Jacquesa Bergiera ”Jutro čarobnjaka” s podnaslovom koji kazuje kako se radi o proučavanju ”fantastičnog realizma”, malo tko je vjerovao da ona u nekoliko godina postati ”Biblijom” istraživača nepoznatog i okultnog u modernome svijetu i nezaobilazno štivo za ”proroke” Novog doba kasnije najavljenog u kompleksnim i širokim društvenim pokretima mladih s kraja šezdesetih godina koji promoviraju obnovu drevne mudrosti, novi gnosticizam, transformirane hinduističke i budističke kultove i grupe pristigle na Zapad, prvo pričešće zemaljske civilizacije od strane drevnih astronauta, alternativni pogled na svijet, para-normalnu stvarnost i sve ono što danas čini golemi spektar aktualnih marginalnih religioznosti prisutnih u globalnim razmjerima. No pitanje je da li je uspjeh ove knjige koja je ubrzo nakon francuskog izdanja (Le Matin des magiciens), već 1963. godine prevedena na engleski (The Dawn of Magic) i njemački jezik (Aufbruch Dritte Jahrtusend), uopće iznenađujući. Naime već šezdesetih u Parizu izlazi kultni časopis koji se bavi nesvakidašnjim i komparativnim proučavanjem ezoterije, šamanizma, religije i okultnog pod naslovom ”Planeta”, a uređuje ga upravo Luis Pauwels. U njemu surađuje i čuveni historičar religija i mitova, istraživač i pisac Mircea Eliade koji se tada bavi idejom kozmičkog karaktera onostranoga. Nešto prije toga, 1954. godine već je bila izašla i čuvena knjiga Aldousa Huxleya ”Vrata percepcije” koja je kasnije postala pravo evanđelje za eksperimentiranje s psihodeličnim drogama i proširenim stanjima svijesti. Godine 1957. Alan Watts objavio je svoju čuvenu raspravu ”Put zena” koja u jednom dijelu opisuje i širenje ovog nauka na zapadu i njegovo značenje koje je imao za američku beat generaciju, pisce kao što su Salinger ili Kerouc. Istodobno tu su i brojni drugi autori koji proučavaju i pišu o drevnim mitovima, značenju i obliku vjerske i magijske prakse u modernom društvu i transformaciji čovjeka (Leon Festinger, P. D. Ouspensky, Otto Rank, Joseph Campbell, John Bolfeld, Erich Fromm, Lewis Mumford, Paramahansa Yogananda, itd.). Sve to prestalo je time biti predmetom uskih znanstvenih rasprava ili zatvorenih sinekura sveučilišnih rasprava i nenadano postalo dijelom zanimanja golemog broja tadašnje mladeži koja je u duhovnom bespuću nakon Drugog svjetskog rata i značajnih svjetskih promjena tražila misaoni i unutarnji identitet koji bi bio odmaknut od tradicionalnih religijskih vrijednosti i nazora koje i tako nisu imale odgovor na brojna otvorena pitanja, kao niti potrebnu karizmu duhovne autentičnosti. Zbog svih tih razloga, ali i zbog svježine pristupa koji izravno i bez zadrške govori o neslućenim tajnama koje se kriju u onom fantastičnom što ustvari dodiruje i djelom oblikuje stvarnost, knjiga ”Jutro čarobnjaka” postala je kult koji je snažno utjecalo na popularnu ali medijski kulturu druge polovine dvadesetog stoljeća.

Knjiga od šest stotina stranica kapitalna je i po tome što je gotovo svaka od njih prepuna različitih informacija, pa je već s toga veliki problem prepričati takvo bogatstvo sadržaja. Ova klasika nove okultne literature i danas zapanjuje udarnom snagom kojom je napisana, a šarm gotovo proročke aure ne napušta njene retke. Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom autori se bave dijakronijskom prirodom alkemije i njenim značenjem za formiranje raznih tajnih društava, u drugom se govori o ezoterijskom značenju nacizma povezanoga s vjerovanjem kako svi mi živimo u unutrašnjosti velike nebeske sfere u kojoj vlada stalna borba između vatre i leda. Posljednji dio posvećen je svojevrsnoj ”svemirskoj evoluciji” koja tu postaje shema razumijevanja para-normalnih pojava povezanih s idejom novog čovjeka, čovjeka novog doba koji će steći neshvatljivu duhovnu i kozmičku slobodu.

Izvrstan prijevod ove knjige s francuskog potpisuje Nataša Šprljan, a potrebno je nešto reći i o piscima ove značajne knjige. Jaques Bergier (1912, Odesa – 1978, Pariz), bio je kemijski inženjer, pisac, alkemičar, tajni agent i novinar. Kao nuklearni kemičar 1936. godine izveo je prvu sintezu radioaktivnog elementa polonija. U toku rata sudjeluje u francuskom pokretu otpora i zaslužan je za saveznička bombardiranja baza njemačkih raketa V 1 u Francuskoj. Gestapo ga je uhitio i mučio 1943., da bi potom bio deportiran u logor Mathausen iz kojeg je oslobođen 1945. godine. Nakon rata radi u Centru za špijunažu protiv saveznika u Općoj upravi za studije i istraživanje pri francuskoj tajnoj službi. Priključen je kao agent tajnim misijama koje su poduzimane u Njemačkoj i drugdje a u vezi izrade nuklearnog oružja, te letećih krila tipa ”Horten”. U to doba druži se s Arturom Calarcom, čuvenim piscem znanstvene fantastike, a u prikupljanju nacističkih tajni uspješniji je od autora Jamesa Bonda, Iana Flaminga s kojim se upoznao još 1942. godine na jednom tajnom zadatku u Lisabonu. Ipak, 1947. godine izdaje svoju prvu knjigu pod naslovom ”Politička ekonomija pakla”, da bi potom kao inženjer počeo raditi na otkrivanju sintetičkoga zamjenskoga goriva koje bi bilo jeftino i namijenjeno Trećem svijetu. Istodobno piše šp8junske romane, znanstveno fantastične knjige i istražuje francuski nacionalni arhiv kako bi skupio građu za svoj ”fantastični realizma” kojeg je kasnije zajedno s njegovim prijateljem Pauwelsom iznio u knjizi o kojoj pišemo, to jest, ‘Jutru čarobnjaka”. Preminuo je od moždane kapi 1978. godine. Njegov suradnik Luise Pauwels rođen je 1920. godine u Gentu u Belgiji, a umro je 1997. godine u Francuskoj. Već za rana se odaje literaturi, pa je tako napisao i čuveni avangardni i nagrađivani roman ”Čudovište ljubavi” (1955), te ga zbog toga u svojoj pjesmi ”Inicijali B. B.” spominje Serge Gainsbourg. Bergiera upoznaje 1954. godine kada je bio urednik časopisa ”The Library World”, kada počinje njihovo zajedničko pisanje ove knjige. Njih su dvojica 1970. godine objavili i njen nastavka pod naslovom ”Vječni čovjek”. Ipak, najznačajniji rad Luisa Pauwelsa bilo je izdavanje i uređivanje časopisa ”Planeta”, svo od 1960 pa do 1970. kada časopis prestaje izlaziti. Svoje obraćenje doživljava 1982. godine u Acapulcu u Meksiku, te napušta ideje fantastičnog realizma i vraća se na katoličku vjeru. O tom začudnom događaju Alain de Benoist napisao je knjigu ”Kako netko može biti poganinom”.

”Jutro čarobnjaka” objavila je nakladnička zadruga Eneagram iz Zagreba, a pogovor knjizi napisao je Miro Glavurtić. Možete je naručiti na ovom linku.