Piše: Marijan Grakalić

Postoje riječi što i onda kada se nude kao svjedočanstvo zvuče turobno pri tome lažno se nudeći i kao jednostavan nadomjestak za umirenje. Utjehe u njima nema, tek im sjena na otvorenim ulicama prekriju svaku bolju ili slobodniju misao. Neodređenost tako opija sve zatečene i prozirne nakane i strasti, a sudbine ljudi ostaju ono najjeftinije. Neposredan je to dojam svega rečenog u medijima kod nas, sada, na kraju ove sumorne godine u kojoj je svuda golo siromaštvo nadomjestilo nadu. Možda će se jednom pojaviti potreba da se cijeli taj protekli period opiše i drugačije. Moguće onda ako sve postane još gore, pa će tada raznovrsni fanatici, lakrdijaši i karikature političkih ambicija doći na svoj plac, onaj kojeg pokriva tegobna sjena drevnih stratišta duboko utonula u njihove duše.

Moć priprostih najjača je tada kada nema nikakvog morala, kada zatočeni stravom propasti ljudi šute bojeći se i sebe i drugih. Bijeda je zatočeništvo u kojoj raznovrsne rugobe povijesti niču kao gljive poslije kiše zagovarajući isključivost, sumrak slobode i mentalitet predgrađa, a mitovi nacije i ustaštva nalaze u tome svoje nove i stare legionare, poglavnike i pokojnike. Ovog puta to se zbiva i povjerljivo i javno, pod zastavom banalne neuljudnosti što neukost nameće kao uvredljivi prosjek društva zamišljenog kao izraz slijepe volje da se vlada tuđim životima.

Unatoč tome ne postoji jednodušni strah od mraka. Svako kao da se nada da će ga poznata sjena vlastite kuće prepoznati i da će pod takvim pogledom nestati sve ono nemilo. Očekuje se nemoguće. Da vjetar što slučajno zapuše u izgubljenom dvorištu donese mirise i svježinu iz vrta bogatog susjeda, ili pak da ulične svjetiljke plamte crvenije kako osvijetlile sudioništvo u uskrsnuću ponad pepeljastih tonova noći.

Oči slijepca ne vide, ali se odražavaju u zrcalu izloga trgovine svih naših nesreća, u godini u kojoj kao da je sve opustjelo i gdje jutra kao da nisu obnovila potrebno vrijeme. Ljudi sada šeću kao s užetom na vratu, a mračno raskrižje na prijelomu riječ i vremena lome se pod maljem vjere ukora u duši. Suton ispunjava tugom. Unatoč tome, sretna vam bila nova 2013. godina, prva nakon protekloga neuspjelog smaka svijeta.