Piše: Edit Glavurtić

Božić je blagdan koji u meni uvijek probudi dijete, i da mogu, tako bih ga rado produžila. Pošto ja naš katolički prošao, a današnja Sveta tri kralja označavaju kraj slavlja, odlučila sam se još malo zagrijati u susjedstvu. Tako sam već nekoliko dana dosađivala svom prijatelju Urošu da mi opiše običaje pravoslavlja, što je on s anđeoskim strpljenjem dan za danom i činio.

Nešto sam otprije znala, ali puno toga sam novog naučila, pa vidim i sličnosti i razlike.

Nova saznanja su me obogatila, i nadam se da će mi možda nekad život dati priliku da svjedočim ljepoti slavlja u susjedstvu.

Osobito mi se dopala priča o badnjaku, mladom hrastu kog domaćin posiječe u šumi rano ujutro, prije izlaska sunca.

U vezi toga postoji cijeli ritual, prije nego se drvo posiječe, nazove mu se „dobro jutro“, čestita praznik, pa se posipa žitom ili daruje kolačem. Prema njemu se odnosi kao prema živom biću!

Taj se badnjak uvečer ljubi, maže medom , kiti zelenim granama i zapali na kućnom ognjištu, ali se pali i na otvorenom.

Još nosim sobom sliku iz djetinjstva, s Otoka na kom se također palio badnjak, ne znam od koje vrste drveta, ali sjećam se iskrica koje su letjele prema nebu, a veliki trupci gorjeli bi do jutra.

Nosim sobom sliku, ali od rituala mi nije poznato ništa, mada se običaj paljenja badnjaka zadržao u mnogim dijelovima Hrvatske i Bosne.

Paljenje vatre trenutak je koji dijelimo i koji nas povezuje.
Kad se vatra upali noću, plamen se vidi nadaleko, pa slijedom toga, mora biti da je vidljiv i iz visina na kojima stoluje sam Bog.

Ali to je već udaljenost na kojoj se sve razlike gube, i ostaje vidljivo samo bitno, najvažnije u čovjeku, širina duše koja daje smjer u životnom hodočašću prema Svjetlu.

Zato, pustimo vatru neka gori, jer plamen stvara toplinu potrebnu svakom ljudskom biću.

Pametan čovjek prepoznaje važnost vatre, bez obzira slavi li se porođenje Djetešca prema julijanskom ili gregorijanskom računanju vremena.

I neće dozvoliti da kalendar bude važniji od Smisla Svjetla.

U tom duhu dragi prijatelji, dragi susjedi, sretan vam bio blagdan; mir Božji, Hristos se rodi!

(Posvećeno mom prijatelju Urošu Ajdukoviću)