NEMOJ UMRIJETI PRIJE MENE

jer bez tebe se neću moći izvući
ispod popluna,
i papuče će promijeniti boju,
pa ću drugačijim koracima
nespretno upadati u tvoje tragove
Soba će biti prazna
i cijeli ću stati u jednu malu točkicu,
a kada podignem rolete
dan će biti boje petroleja,
zgusnut prema meni
Otpustit ću dlanove
da ti ne mašu, tek tako – sami od sebe,
pa ću ih odložiti u gnijezdo
kao prije tvoje krilo,
koje mi sada nije pri ruci
A to je jutro trebalo početi kao i svako drugo,
pa ću ga baš zato zauvijek i pamtiti
Jer kad odu tvoje oči
i ja ću zatvoriti pogled,
kad odneseš usta
zanijemit ću i neće mi trebati zrak za gutanje,
a za nosom će na zemlju popadati svi oni mirisi
Pa ću sve lijepo spakirati
i složiti s dlanovima
I neću imati ništa za osvajati
kao neki znatiželjni pas – gledati, njuškati, gurnuti, zapišavati
Krasta na toj rupi neće moći otpasti
ili se otrgnuti, iščupati
I nakon toliko oduzimanja
od mene neće ostati baš puno
vrijedno spomena
Pa oprosti što si uzimam slobodu
da ti planiram život,
pa te zamolim –
nemoj umrijeti prije mene

Čuj, Mirko, možda je sad dobro vrijeme

da ti kažem,
Uostalom, star si kao i ja
i nosit ćeš se s tim,
Čuj, ako se meni nešto dogodi
hoću da znaš
da Braco i Seka uopće nisu bili rođaci

Mi smo, Mirko, sijali kroz život
sami,
nismo dopuštali da drugi to rade za nas
I što sad imamo od toga
Pa eto, nama ni ove godine
ništa nije izniklo

I još jedna stvar
da ne zaboravim – Gašpar, Melkior i Baltazar
nisu nindža kornjače, frende

Ove ćemo noći i ti, i ja, i svi drugi
pomaknuti sat,
A onda ćemo pustiti omiljenu pjesmu
kojoj će biti kraj
kad ja padnem s nogu od plesa

Nego, Mirko, možeš li zaboraviti
sve što sam ti večeras rekao,
i da se samo vratimo na početak

Čuj, Mirko, možda je sad dobro vrijeme

(Igor Čumandra)

Igor Čumandra (37) potiče iz Zapruđa, gdje se grad proširio sredinom šezdesetih godina i u kojem je tada bilo mnogo prinova. jedna od njih bio je i Igor. Stasao je okružen trudbenicima samoupravljanja, pohađao školu Karl Marx, a poslije je zbog svega toga studirao sociologiju. Branko Čegec osamdesetih mu u ”Quorumu” objavljuje nekoliko stripova, no osim njih Igor je napisao i sljedeće, prozu «Sretni ljudi svi», Zagreb 2005, u izdanju naklade Meandar, pjesme «Trbuh crnog bombardera» u izdanju Naklade MD. Potom roman “Posljednji čovjek koji je umro prije rata” koji jeizašao u izdanju Synopsisa. Napisao je i prpovjetke ”Sunčana strana radijatora” koje je također izdao Sysprint, a najnovija knjiga pjesama ”Letač koji je svoje nebo smotao kao ćilim” također izlazi u izdanju istog nakladnika. Igor voli legende o Mati Bašiću, ali i druge urbane utopizme i draga je faca.