Ljubav izvodim petkom
na ulicu za uzicu kao pseto
laje na prolaznike u sivim mantilima
po nekoj svojoj intuiciji
ili ima nos za izgubljene slučajeve
životinja je to kao i svaka
moraš joj dati zraka da se popiša
iscrta svoj teritorij
najviše voli uglove gdje se parovi ljube
kao u filmu o mladosti
traje taj poljubac dok oko njih
rotira svemir sve brže
a ja i moja kuja zaneseni
gledamo scenu bez tuge bez jeseni
veselimo se Bogu na usnama
moja životinja i ja
svakog petka iznova.

(Duško Babić)