Riba u ženi s Islanda

kakav je ovo sad dan?
znoj i dalje curi ispod pazuha. slijeva se niz trup, kapa po rebrima.
odmah kroz prozor je neznano, ni ne gledam.
slijep sam unutra, nema u meni one ribice o kojoj je žena sa Islanda jučer pričala u svojoj pjesmi.
koju je hranila ribljom hranom, jačala je u svojoj utrobi, da ju pripremi za rađanje.
osjetila sam je jednog dana u sebi, rekla je tiho.
možda je to bilo onog dana kada se upitala: kakav je ovo sad dan?
ja nisam osjetio ribu u sebi, ništa slično.
samo kako je sve isto, opet sve novo.
i nema, nema ribe žene sa Islanda u meni.
pa da je hranim lososom.
pa kakav je onda ovo sad dan?
a ti, moja Nasanin Noori, reci mi gdje si ti?
da se više ne pitam takva pitanja, da bude ko i svakog jutra.

(Kruno Čudina, ožujak 2013.)