SKLADIŠTE NESTALIH

A doista su to bili ti ljudi
S kojima noći otpočinju svoje najluđe plovidbe
Doista to te iste žene
Koje su očajnički i pokajnički ljubile nas
Divlju dojenčad vina i daljina
Prebirući prstima po ostacima mekog mesa
Dostojanstveno birajući razloge za zgražanje
Zagledam se u svoje smrskane oči
Zabuljim se bezobrazno
I smijeh krene rasti u nebo
Jasno je: smrt nas je davno sasjekla
I ovo je
Jeka

POVIJEST BOLESTI

I sad se solima orose vjeđe
I tmasti zastori zastru kaverne
U kojima sklupčano kao pseto
Tvoje ime
Nakani vriskom rastrgati noć

Netom se gase glasovi osujećenih
Na granici obećane i ničije zemlje
Kanalima kostiju, tunelima uma
Spotiču se i plaču
Riječi bez reda u danima stamenim

Na galgama godina
Druga se glava istoimeno njiše
I ruje rujnu nutrinu kao alkohol
Sumrak je opak, nebo sve niže
Zanoći mi u plućima, budi bol

VRTOVI GUSTE LJEPOTE

S večeri dok prazniš oči
Pepeljaru i srce
Mutnim slikama zastrto
Platno nespokoja dok razdireš

Jedna ruka kao šutljivi čitač
Okreće stranice
I vraća te na početak

Zapisi iz vrtova guste ljepote
Glazba travanjske kiše
Koja se zanavijek u kosti ukopava

I zelena klupa u parku
S koje pred pogledom uprijetim
U godine ispred
Titra jezivi obzor

Ninoslav Žagar, pjesnik i novinar, rođen je u Zagrebu 1963. godine. Objavio je zbirke poezije „Skladište nestalih“ i „Vrtovi guste ljepote“ te knjigu kratkih priča „Na vodi“ .