OSAMLJENI BOG DANAŠNJICE

1. a. m.cagal1

Piše: Edit Glavurtić
Slikovnost: Marc Chagall

Raspeće nije arhaična biblijska slika, nego prizor kojem svjedočimo svakodnevno. U samoposlugama velikih trgovačkih lanaca vojska bijedno plaćenih radnica radi praznicima i nedjeljama prekovremene sate za sitan novac, s minimalnim pravima. Za to vrijeme vlasnici licemjerno govore o potrebi širenja i otvaranja novih radnih mjesta, kao da to čine iz altruizma, a ne iz pohlepe za osobnim profitom.

Time su razapete istina i pravednost.

Raspeće se događa i pored kontejnera za otpad, po kojima mnogi koji su cijeli vijek pošteno radili traže plastične boce i još upotrebljive stvari, poniženi mizernim mirovinama od kojih jedva životare. Time je razapeto ljudsko dostojanstvo.

U domovima za nezbrinute gdje žive oni koji nikome nisu važni, za stare i nemoćne koje nikad nitko ne posjećuje, za bolesne koje su svi zaboravili, za sve one koje je društvo nebrigom izdvojilo, a ljudi izolirali, na svim tim mjestima razapinju se osnovni ljudski principi.

Razapet je Čovjek, dnevno, iz sata u sat, bez iznimke.

I umjesto da neku večer zovem televizijski program i pitam koja je adresa dječaka kojem je za Uskrs najveća želja šunka, pa da mu jednu kupim i pošaljem, ja pišem priču, i konstatiram kako je televizija jak medij, pa će dječak sigurno šunku od nekog dobiti. Od nekog.

I to je možda najveće raspeće i najveća tuga. Prebacivanje odgovornosti na drugog. Očekivanje da drugi nešto poduzme.

Volim ovu Chagallovu sliku Egzodusa jer jednostavnim simbolima priča priču o osamljenosti Boga kom je čovjek okrenuo leđa. U vibrirajućem vrtlogu ljudske muke svatko je zauzet sam sobom, dok centralni osamljeni lik slike umire tiho sam, a njegovu žrtvu nitko ne primjećuje.

Što bi trebalo učiniti da se to promijeni? Pa, možda ne tako puno… možda samo otvoriti oči i istinski pogledati drugo ljudsko biće u njegovoj potrebi i strahu. Time bi i vlastita nemoć i strah bili manji. Jer raspeće je univerzalna i neprolazna ljudska istina. Ogledalo svakog od nas. Kao što je čovjeku potreban Bog, tako je i Bogu potreban čovjek.