Uskrsni zvon
Zvono nebeski je zvuk, drug u daljini, sidro u visini.
Iza slova, iznad mora i gora, naš je pečat u bjelini
pokrov slutnje i trag što vodi kroz noć i mrak.
Kada misao spava, kada usahne java i srce stane
oglasi se u nama kao da ne priznaje brane i rane
nit smrt samu, poraz svijeta i vječnu tamu.
Glas je duše tajnu što krije, šapatom to zvijezda bije
dijete tko je bio dobro znade, kako sreću trenuci grade
jer ništa nije bolje, srcu draže, od glasa što ne laže.
Pjesma: Marijan Grakalić
Slike: Boris Dragojević

