PISMA BALKANSKIH ŽENA

Reci sele da li kod vas lažu,
Koje boje koriste kad mažu
I kakvo vam odijelo kroje
Je li ono ružičaste boje,
Jel’ tijesno i kratkih rukava
Boli li vas zbog tog često glava?
Mi navikli na sve ove šare
Godinama u džepu ni pare,
S mrtve tačke nismo se pomakli
Čini mi se da smo dno dotakli.

Branka Vojinović-Jegdić, Podgorica

Ajme meni, i lažu i kradu
Tužna djeca žele čokoladu
Na nama je sramota od prnja
Manji smo od makova mi zrnja
Uz kredite užasa i jeze
Obećali nove nam poreze
Sve se može kupiti na rate
Nema onih koji bi da plate
Padamo mi u sve veće muke
Demokratske svezane nam ruke.

Đurđa Vukelić-Rožić, Ivanić-Grad

I kod nas niko ništa ne kaže
A da pri tom debelo ne slaže.
Kod nas je svaka laž na izvoli.
Lažu nas obučeni i goli.
A tada oni mirno svi spavaju
I račune na Kipru sanjaju
Takmiče se ko sad ima više
Na sirotinju svako kidiše
A savesti, ne da je nemaju
Nego o njoj ništa i ne znaju.

Vida Nenadić, Bela Zemlja

Lažu sele, noge još ih drže
Trkaju se ko će bolje, brže
Lako mažu obećanja pusta
Do izbora zinula im usta
U tri boje šaraju hajvane
Raja z’jeva u troglave ale
I On nas je, seko, napustio
Vukovima gladnim ostavio
Dođe vakat najgrdnije fele
Ni strane aždahe nas ne žele.

Jasmina Hanjalić, Sarajevo

Sele mila brigu mi zadade.
Kod nas slično velikani rade.
Il’ još gore, da gore ne može,
Deru sa nas sve do gole kože.
A odjela pokrpana, stara,
Kak’ ko hoće s nas dere i para.
Džepovi nam šuplji već odavno,
Preživjeti, e to nam je glavno.
Takva ti je naše slike boja,
Čini mi se ista ko i tvoja.

Snježena Jokanović Savanović, Prijedor

Otpisujem sele sitnu knjigi
Da ublažim nesreću i brigu;
Kod nas ti je malo gore stanje
Na doboš nam otišlo imanje
Banke su nam zapržile čorbu
Na sramotu i tešku grdobu
Stojimo u redu pred kazanom
U stidu rečima neiskzanom,
Još me samo misao pokreće:
Ljiljana se saginjati neće!

Ljiljana Bralović, Prnjani

Lažu,sele, ni grane ne drži
Lažima pustim čorbu zaprži.
Odijelo k’o u golog cara
Stid poštena, diči se fukara.
Glavu nam na ramenima drže
Da bi nam je savijali brže.
Navikli smo na sve osim dobra
Možeš zato pitat’ moga pobra
Koji đeci ni mlijeka nema,
Sustigla ih naša anatema!

Sofija Sonja Perović, Nikšić

Lažu, lažu, lažu sve što kažu
Pa i sami vjeruju svom lažu
Zatvorili na sve oči svoje
Misle sele zatvoriće moje
Ni ja nisam od neki čas, juče
Teško dođe i prođe ko tuče,
Ruke mi se od rada protegle
Plata mi je samo za dve tegle
Zato srce jos radosno bije
kada uđe u svet poezije.

Duška Dunja Gievska, Kumanovo

Kod nas sele istinu ne vele
A boje im svakojake fele,
Indijansko odijelo nama oni kroje
Rese vise a perjanice stoje.
Široko je ali nema gaća
Odnio ih sobom, neki bogat ćaća.
Na odijelo mi navikli nismo
Europi poslali smo pismo
Da nas uzme možda će pomoći
Da po trnju ne moramo proći.

Štefica Vanjek, Ivanić Grad

Sele moja lažu na fatove,
Šarenilom nadmaše svatove.
Kroje nama grdno odijelo,
Šta ih briga za naše tijelo.
Sebi kroje odjelo po meri,
Ne bi l’ prošli i kao švaleri.
U globalu ne boli nas glava,
Depresija dobro nas uspava.
Zabunjeni zbog svih, zlijeh šara,
Život troše živeći bez para.

Mirjana Jovičić, Sremski Karlovci

Sele moja odgovor slijedi
Srca moga slani ispovjedi
Kad me čuješ biće tebi žao
I moj život u uzdah je stao,
Kaput mi je od pelina skrojen
Cio život u maglu obojen
Naviknu smo na dva zrna sreće
Da nam drugi nevolje nameće,
Al se ne dam, biće boljih dana
Preživjeće žene sa Balkana.

Zdravka Babić, Bileća

Kad me pitaš, reći ću ti pravo,
Kod nas stanje isto nije zdravo!
Niko dosad nije ovo pit’o,
Prošli smo ti rešeto i sito.
Propadosmo mi mali i sitni,
Za vlast nismo apsolutno bitni!
U crno su zavili nas seko,
Sirotan je samo infarkt stek’o.
Ne češu se za narod po…glavi,
Preživjeti, to je horor pravi!

Suada Kovačević, Brčko

Odgovaram sele tebi hitno
Sve šaljivo a i dinamitno
Ne da nas sele već dugo lažu
I svim bojama po nama mažu
Odelo nam više tesno nije
Kost i kožu lako svu prekrije
A te rite što vise na nama
Sad su dokaz da je svuda tama
Stali u mesto ni makac više
Svuda na kontejnere miriše.

Slavica Jovanović-Mače, Niš

Godine kao strijela lete,
Iz usta izroda nema svete.
Sebi grabe, nama bljuju lažu…
Kako da se preživi ne kažu.
Sve lijepo brzo je propalo,
U džepove sve im se strpalo.
Bojama se služe vrlo vješto
Prekrajaju da održe mjesto.
Praznom životu duša je prazna,
Rđoljudi najveća su kazna!

Alma Tijanić, Karlovac

Lažu, sejo, pa se ne smiruju,
Svim bojama narod premazuju,
Vazda nam ga potijesno skroje,
Nevažno je od koje su boje.
Skroje nam ga da zaboli glava,
Skuse nam ga skoro do rukava.
Od brige se prošaraše glave
Kako pare brzo da naprave.
Al’ kakvi smo, ni Zapad nas neće,
S mrtve tačke ništa nam ne kreće.

Mirjana Marinković, Beograd

Lažu sele laž im smjelo rovi
Niz ramena pucaju šavovi
Odijelo htješe da mi skroje
Al’ ne nosim te njihove boje.
Misle guje da smo dno dotakli
U brojanju para se spotakli
Mrtva tačka sada na njih spava
Od razvrata nek’ ih boli glava
Dok džepovi naši ponos nose
Njine mrtve duše sram pronose.

Nataša Žurić ex Rakočević, Mojkovac

Sele moja, odakle da krenem
Bojim ti se, s uma ću da skrenem
Lažu mila i to na vagone
Lopovluka svud, tone i tone
Kroje nam odela, kratka, uska
Sve se plašim, postala sam guska
Šara mutna k’o faca njihova
Nigde čoveka, ni od korova
Putem idem, ne znam kud sam pošla
Voda svima do grla je došla.

Biljana Kitić-Čakar, Prnjavor

Kod nas lažu i nikad ne mažu
Opravdano sve je, oni kažu
Odelo nam više žute boje
Stesne nam da jer ga brzo kroje
Od toga nas zabolela glava
Noćima se ne može da spava
A u džepu male stisli pare
Većih nema da nas ne pokvare
Sa tačke se na tačku mičemo
Sporo je to ali ne tonemo.

Dragica Gajić, Pomoravlje

Sestro slatka, k` o robinja ja sam
Perem, peglam, a usput i glasam
Od zla, gore nije izbor neki,
Kao sud ili usud prijeki
Pa, gledamo, k`o da je sitnica
U njihova našminkana lica
A njima, med i mlijeko teče,
Oni za nas, ni pitati neće
Hoće li to povjesničar znati,
Kad se jednom pisanja uhvati.

Željka Čakan, Vukovar

Sestro l’jepa, ovdje ista priča,
I nama se laž vječito priča,
Ispali smo odavno iz forme
Skrojiše nam roza uniforme
Al’ džepova za sitniš nemaše
A rukave poduge srezaše
Da se ne bi spleli, tad kazaše,
Pa na leđa mašne nam vezaše
Sad u mraku ružičaste boje
Žute jame grlimo k’o svoje.

Biljana Gajić, Banja Luka

Lažu,lažu,meštri od zanata
Muka naša krvava im plata
Svoj su zanat kod Drakule pekli
Luciferu zavjet svoj su rekli
Da se ne bi podizala larma
Staraju se Big brother i Farma
Od laži im usta ružne njuške
Je li ovaj narod pao s kruške
Što`s ne diže kuka i motika
Otkud ruglo da postane dika.

Milena Mrkela , Pancevo

Šta vam je žene, oni ne lažu
Već vrludaju, oči nam mažu.
Što govore istina je, kažu
Među redke skrivaju blamažu.
Da se otkrije veo sa lica
Iz očiju leti crna ptica.
Šta ćemo ljudi svjetlosti nema
Poštenje i pravda sad drijema.
Mora se novi “spasitelj” naći
a do tada – mi ćemo se snaći.

Zlata Bogović, Varaždin

Sestre mile, veliko vam hvala
Sve počesmo kao da je šala
Malo šala, ali zbilja više
Svako pero iz srca mi piše
Osmjeh mi se povratio sada
I nova se evo rađa nada
Pokrenusmo lavinu da ide
Pa će moći mnogi da je vide
Neka krila ovu pjesmu svetu
Lako nose po dalekom svijetu.

Branka Vojinović-Jegdić, Podgorica

”Pisma balkanski žena” napisana su u desetercu i strogoj formi rime, a javlja se upravo sada kao protest protiv stvarnosti na Balkanu od žena koje pišu pjesme na Facebooku. Motivi tih pjesama dotiču se nebrojenih bijeda tranzicije koje su snašle narode i narodnosti cijelog tog prostora. Pismu je započela pjesnikinja iz Podgorice, Branka Vojinović Jegdić, a onda su joj se stihovima pridružile drugarice iz gotovo svih krajeva. U samo jednom danu nastala je osnova na koju se i dalje piše, a novih žena pjesnika sve je više. Ovdje donosimo početke koji su bili objavljeni do današnjeg dana. Moguće je da će ubrzo ovo pjesničko djelo postati najvećom epskom sagom ikad spjevanoj među južnoslavenskim narodima, naravno, zahvaljujući Internetu, facebooku i novim tehnologijama. Osnovni naglasak u ”Pismi” je u socijalnom momentu i osjećanju strašne nepravde i pada ispod već dosegnutih kulturnih i civilizacijskih nivoa. Često se naglašava uspostavljanje nove nejednakosti, lažna demokracija, osiromašenje naroda, prevare, pljačke, lakomost, nepošteno uzdizanje nove klase i novih vladara, neimaština, jad, bijeda i patnja. Radi se o izvornom svjedočanstvu o narodu i ljudima nesigurnim u sve, pa čak i u to tko je vlasnik i gospodar njihovih sjena, kako onih od živih ljudi tako i onih što ih bacaju grobni spomenici. (Napisao: Marijan Grakalić).