Izbor i tekst: Marijan Grakalić
Slikovnost: René F. Ghislain Magritte

Donosimo izbor iz nove zbirke pjesama Silvije Šesto ”Uličarke iz ormara” nastale svakodnevnim pisanjem poezije na Facebooku koje su neki dan predstavljene kao otisnuta i ukoričena knjiga. Pretpostavljajući tu veliku društvenu mrežu kao svojevrsnu ulicu, trg ili forum, dakle mjesto javnosti ili korzo na kojem se svakodnevno zbiva život, druži i govori, ponekad i ono što se inače ne bi reklo, autorica vješto i duhovito brojne situacije i događaje donosi kao upečatljive pjesničke izvještaje (zato uličarke). Ali i više od toga. Gotovo lirskim čine se neke pjesme u kojima se kroz naizgled obične stvari pronalazi poruka neodvojiva od općeg osjećanja usamljenosti i traženja, u njima je prisutna težnja da se dostigne nekad naslućena ali odavno nestala cjelovitost, pregori vrijeme koje sve troši i čini uzaludnim i ponovo bude stvarnim, živim, pa makar to bilo i virtualno (zato ormar). U svakom slučaju, ova zbirka pjesama bez ikakve lažne ili izvještačene manire, pisana izravno i iskreno, naravno, ne u namjeri da bude neka utješna ili zamjenska istina, osobito je svjedočanstvo onog iskustva koje nas sve dotiče ali i mogućnosti da se aktualnost poezije izrazi na način koji bez novih medija ne bi bio moguć.

ponekad dopustim prozoru da zaviri u mene

nisam sistematična
može biti u ponedjeljak, utorak, čak i srijedu, ponekad i
četvrtkom, dvaput se navedeno dogodilo u petak. ni
vikend ne izostavljam, vikend mi ne znači ništa. vikend ne
postoji. vikend je izmišljotina robova. fuj vikend.
ponekad tako dopustim prozoru da zaviri u mene
i on svaki put zavapi:
ajoj operi me!
dakle ivana, ako si pomislila kako ću na ovaj način
potrošiti određenu količinu slova, pogriješila si kao što to
često čine
ne, kao i obično provuć’ ću ih kroz vodu i staviti u
ponovnu eksploataciju
danas je petak

•

prodavačica na odjelu donjeg rublja u robnoj kući
preko puta moje rodne
ima podbuhle obraze
ne prima plaću već šest mjeseci.
izgleda kao klupa na kojoj nitko ne želi sjediti.

Uličarke

sinoć sam otišla u krivo
počela sam s čašom, onda
kao u tvornici goga gole na onoj traci
gdje su tehnolozi pomno izbacivali nevaljale, nevaljale
prolijevali njihov sadržaj na keramičke pločice s okrutno
velikim sifonom
na traci u koju smo buljili kao klinci i molili frajere u
bijelim kutama
da nam prebace preko porte one koje nisu zadovoljile
da nam ih prebace
gledala sam flaše kako gipko prolaze ispred mojih
zavidnih očiju
prebacite nam!
balerine!
zbog zdravstvenih i inih razloga trebalo je kušati svaku
drugu
u tri ujutro, kad je opit bio pri kraju uzela sam malu
bilježnicu
na kockice
i zapisala: ok

•

sva svoja neba
žrtvovat ću za ono
koje će me, pregusto za moja krila
baciti dolje
izgubit ću sva neba
plakat ću, toliko da ću presušiti kao suha grančica
i čekati strpljivo povoljan vjetar da me opet ponese
bilogdje

spusti se mjeseče i odvedi me

ispruži ruku koju ne vidim zbog sjaja
u mraku me vodi do nebeskog raja
zaigraj sa mnom snenu igru
založi me u svemirskoj kockarnici
iskroji iz mene neki ludi plašt
razbacaj me uokolo, učini me prašinom
nek’ sam gore preko svake mjere
može i u kutiji, ne smetaju barijere

u grudima gruda

nije snježna
kotrlja se brijegom
nostalgije
trebala sam u začeću raspalit tu kučku
nisam
u grudima juda

ljepota je noćni leptir

šuplje ga ruke pokušavaju uhvatiti i imati
u nemogućoj misiji na kraju mašu
na pozdrav
mašu prijatelju koji odlazi vlakom u daljinu

sezonski pjesnici su opjevali sve

i kišu i sunce i domovinu, ljubav, ljubavnike, more, gore,
slobodu, svijet u cjelini i manjini
što preostaje nama ostalima između slušanja njihovih
kita
kruha šnita ispala na beton
utjeha da je ispod meko, mekše
kako već moraju ispadati takve stvari

moji papirići ispred mene

podsjećaju me
sve je hitno
papirići ispred mene
podsjećaju na mene

fino se poklopilo

isti dan i kurve i pisci
ovo je pjesma i danas je četvrtak
doduše kurve su dobile puno više prostora
pisci se, kao i uvijek, nadaju vremenu
snatre kako će trajati i poslije nečega
čega, prijatelji? ahahahaha
a gle vrijeme, morala sam čak upaliti grijanje