Civilna opasnost

žena s bijelim psom nije bila znak.
za zračnu opasnost,
taj je pušten da tuli.
prolaze me trnci, nitko oko mene ne reagira.
prohladno je, muškarac u majici bez rukava nije znak.
za napad biokemijskim oružjem,
taj je uslijedio tuliti.
ja ih razlikujem vrlo dobro.
ja sam čovjek iz civilne zaštite.
sav sam se naježio.
promatram dlake na rukama koje me okružuju.
kako mirno leže.
konobarica izlazi iz prolaza,
presvukla se u uniformu.
znak za opću opasnost tuli.
mogao bih se sakriti nekamo, pokušati spasiti.
svi oko mene mirno sjede.
ipak sam ja čovjek iz civilne zaštite.
i to nije znak.
za prestanak svih opasnosti još nije pušten.

Dvije živice (senzacija besvjesnika)

Oni će govoriti kada im se kaže da govore.
Kupiti kada im se naslika da kupe.
Plakati kada ih se podsjeti da bi trebali zaplakati.
Oni će udariti kada im se naloži da udare.
Voljeti  kada ih se udari da vole.
Mrziti kada ih se zavoli da mrze.
Oni će šutjeti dok im se šapće neka šute.
Obolijevati kada im se poruči neka idu doktoru.
Otpustit će ih kući otpusnim ne-odrješenjem.
Onda će spavati do besvijesti!
Omamljeni rješenjem kako je najbolje da spavaju.
Do besvijesti, neće sanjati da se ne pronađu.
Oni će svjesni buđenjem bježati, kada vide kako svi bježe.
Prema žicama će trčati, da bi opet spavali do besvijesti!
Naređivat će jedni drugima, jer naređivat će jedni drugima.
I naređivat će jedni drugima!
Neka se što prije vrate, ovako:
Idi reci! Idi kupi! Idi plači! Idi ne budi!
Idi voli! Idi mrzi! Idi šuti! Viči! Salutiraj!
Oni će ubiti kada si kažu da ubiju: Idi i ubij!
Marš besvjesnika ide.
Između dvije živice posred vrta.
Stojim na mjestu od radosti.
Nikada mi to nećemo izgladiti.

(Kruno Čudina 2013.)